Dan svetosti života ili Dan posvećenoga života uspostavio je 1997. papa Ivan Pavao II. U svojoj enciklici o vrijednosti i nepovrjedivosti ljudskoga života »Evangelium vitae« (Evanđelje života), koju je napisao 1995., papa je predložio da se jedan dan u godini posveti upravo životu. Dan života stoga se smatra danom prisjećanja i razumijevanja života kao Božjega dara. Svaki je život svet i nepovrjediv, i to od trenutka začeća do smrti.
U uvodu enciklike papa ističe: »U zoru spasenja eto rođenja jednoga djeteta koje je proglašeno kao radosna novost: ‘Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod: danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin’ (Lk 2, 10-11). Tu ‘veliku radost’ očito izaziva rođenje Spasiteljevo, ali je u Božiću također otkriven puni smisao svakoga ljudskoga rođenja te se mesijanska radost javlja kao osnova i ispunjenje radosti za svako dijete koje se rađa (usp. Iv 16, 21)«, kako prenosi »Ika«.
Potrebne su volja i ljubav
Nadalje, život nije samo dar, nego i obveza koju imamo prema Stvoritelju, ali i prema sebi samima. Čovjek je uvijek nanovo pozvan tražiti put jer je njegov život vrijedan i kad zastrani, kad se izgubi, kad se otuđi od Boga. Uvijek može ponovno početi i vratiti se Kristu. Potrebna je samo volja i ljubav s kojom dalje pristupamo. Biblija čovjeka postavlja u središte i opisuje u kakvu skladu treba živjeti sa sobom, s prirodom, s drugima oko sebe i samim Bogom. Stoga danas, više nego ikad, čovjek treba posegnuti za Biblijom i prisjetiti se svojega dara, svoje odgovornosti i puta kojim treba krenuti. »Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?« (Mt 16, 25-26).
Dan života ne slavi se u svakoj zemlji u isto vrijeme. Slavlje ovisi o odluci nadležne biskupske konferencije. Tako je, primjerice, Hrvatska biskupska konferencija donijela odluku o Danu života još 1996. te time odredila da se slavi prve nedjelje u veljači. U Poljskoj se pak Dan života slavi 25. ožujka.
Misionar ljubavi – otac Ante Gabrić
Osobito je svjedočanstvo životna priča i djelovanje pokojnoga o. Ante Gabrića, hrvatskoga katoličkoga svećenika, isusovca i misionara. Rođen je u Metkoviću kao osmo od ukupno devetero djece u obitelji. Školovanje je nakon rodnoga grada nastavio u Travniku i Zagrebu te u Italiji. Godine 1938. odlučio se na misionarski odlazak u Indiju. Nakon učenja engleskoga i bengalskoga jezika za svećenika je zaređen 1943. godine te se potpuno posvetio misionarskomu radu. O. Gabrić je izravno surađivao i djelovao sa sv. Majkom Terezijom, koja je i sama posjetila Metković te ljudima iz njegova rodnoga grada rekla da je otac Ante »živa Isusova ljubav«.Blagovijest – Marija kao uzor pouzdanja u Božji plan
Dan svetosti života o kojem smo govorili u prvom tekstu naše rubrike Mladi mladima slavi se 25. ožujka, a toga dana Crkva slavi Blagovijest, odnosno Navještenje Gospodinovo. Posebna je to svetkovina koja označava početak Božjega plana spasenja ljudi jer je toga dana, devet mjeseci prije Božića, anđeo Gabriel navijestio Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom, o čemu čitamo u evanđelju po Luki (1, 26-38).
Za tu svetkovinu karakteristična su dva naziva, od kojih se jedan odnosi na Mariju, a drugi na Isusa. Marija je toga dana začela, stoga kada mislimo na Mariju, govorimo o Blagovijesti. Isus je toga dana začet pa u tom smislu govorimo o nazivu Navještenje Gospodinovo. Posebnost je toga dana i to što se slavi u korizmi pa se ponekad dogodi da Crkva tada slavi neki drugi dan, zbog čega se Blagovijest prebacuje na drugi termin. Važna je to, a mogli bismo reći i ljudima vrlo bliska svetkovina jer je se spominjemo svakoga dana kada molimo »Anđeo Gospodnji«. Također, u Lukinu evanđelju (1, 28) čitamo pozdrav anđela Gabriela Mariji: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom«, odnosno početak molitve »Zdravo, Marijo«. Možemo samo razmišljati o tome kako je Marija kao mlada djevojka bila zbunjena pri tom pozdravu, ali i cijelim posjetom, te koliko ju je morala uplašiti pomisao na to kako će okolina reagirati na vijest da je začela po Duhu Svetom. Ipak, unatoč svim mogućim kušnjama, Marija spremno odgovara: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1, 38). Mi mladi nerijetko se osjećamo neshvaćeno, zanemareno, kao da se ništa ne odvija onako kako bismo mi htjeli. Često osjećamo nepravdu i pitamo se zašto se moralo dogoditi nešto što nam se ne uklapa u planove. Stoga sljedeći put kada nam se nešto bude činilo neshvatljivo, sjetimo se Marije koja je itekako imala razloga pokleknuti, ali je pristala slijediti Božju volju i donijela nam je Spasitelja svijeta.
Neka nam Marijina vjera i pouzdanje u Boga budu uzor u svakodnevnom životu i ne zaboravimo: Bog za sve ima plan.
Pravo na život – osnovno ljudsko pravo
Pravo na život osnovno je ljudsko pravo koje je zaštićeno člankom 21. Ustava Republike Hrvatske. Isto je tako zaštićeno člankom 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Postoje regionalni sustavi zaštite prava čovjeka, a to su afrički, europski i međuamerički. Europski je sustav pod okriljem Vijeća Europe, a Hrvatska je postala članica toga sustava 1996. godine. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prihvaćena je 1950., a više je puta dopunjavana protokolima. U njoj su proglašena uglavnom građanska i politička prava, a sudski nadzor nad njihovom zaštitom povjeren je Europskomu sudu za prava čovjeka u Strasbourgu. Osiguranje zaštite prava na život od država članica Konvencije obuhvaća suzdržavanje države od namjernoga i protupravnoga lišenja života, ali naglašava i aktivnu ulogu države u zaštiti toga prava.
