Iza nas je vrlo neobična i izazovna školska i akademska godina. Dolazak ljeta i završetak školskih obveza za mnoge mlade znači i biranje budućega zanimanja. Stoga ovih dana brojni osnovnoškolci i srednjoškolci donose važne odluke koje će im u potpunosti odrediti životnu putanju. Donošenje takvih odluka ujedno je i zatvaranje jednoga te otvaranje drugoga životnoga poglavlja. Zato vas tekstovima u ovom broju želimo potaknuti na razmišljanje o sebi samima (ako vas se to tiče), ali i općenito o mladima koji se nalaze pred životnim prekretnicama. Tako vas podsjećamo da odabir budućega zanimanja podrazumijeva posjedovanje mudrosti, a o tome progovara i starozavjetna priča o kralju Salomonu koji je, nakon što je postavljen za izraelskoga kralja, zamolio Jahvu samo za jednu stvar – mudrost. Mudrost, složit ćete se, pojam je koji često vezujemo uz naše roditelje, djedove i bake, a »proizvod« je dugogodišnjega životnoga iskustva. Vrijednosti koje stječemo u roditeljskoj kući nešto su što nosimo sa sobom i u budućem zanimanju. O tim vrijednostima ovisi i naše ophođenje prema novim kolegicama i kolegama u školskim ili fakultetskim klupama, a poslije i na radnom mjestu. Ipak, svjedoci smo kako su mladi danas često opterećeni očekivanjima odraslih koji ih ograničavaju da sami otkriju svoje talente, a samim time i zanimanje. Brojni su stoga, nažalost, prisiljeni odabrati fakultetsko obrazovanje jer često se u društvu ostavlja dojam da je završetak fakulteta jedino mjerilo životnoga uspjeha. Međutim, stvoreni smo na Božju sliku i priliku i kao takvi imamo različite talente. Božja je zamisao da ti talenti zajednički tvore jednu lijepu mozaičnu sliku, a o tome nam progovara i papa Franjo u ovogodišnjoj poruci mladima moleći nas da svoje strasti i talente iskoristimo kako bismo svijet učinili ljepšim. I za kraj, ne očajavajte ako niste uspjeli ostvariti zacrtane ambicije tijekom ove obrazovne godine. Možda je baš lošiji uspjeh poticaj da osluškujete svoje srce i pođete nekim drugim i vjerojatno za vas boljim životnim putom.
Školska je godina gotova, mature su napisane, a mnogo mladih treba odlučiti što dalje. Osnovnoškolci traže srednje škole, neki srednjoškolci fakultete, sve kako bi napravili prvi korak u svojem ‘odraslom’ životnom putu. U današnje vrijeme mnogi se vode i pogrješnim ambicijama, ali i utjecajem roditelja jer danas su mnoga djeca odlikaši kojima odlazak na fakultet postaje stvar prestiža, a ne razmišlja se o tome što bi zapravo bilo dobro.
Jer htjeli mi to priznati ili ne, nismo svi za sve. Svaka je osoba original na svoj način, ima svoje jače i slabije strane, vrline i mane, ali ponajviše svatko od nas ima razlog zašto je na ovom svijetu. Gdje bismo došli da su svi ljudi na ovom svijetu, primjerice, liječnici, filozofi, pravnici, ekonomisti, teolozi? Tko bi se brinuo za poljoprivredu, tko bi razvijao razne tehnologije, tko bi gradio ceste? Zato treba znati odabrati – i to mudro – zanimanje kojemu ćemo se posvetiti. Već i sama riječ »zanimanje« govori da bismo se trebali voditi određenim interesom prema nečemu što nas zanima, što bismo voljeli raditi i čime bismo potvrdili svoj osjećaj da pridonosimo i drugima oko sebe i općenito društvu. Netko jednostavno u rukama ima talent i postat će »najbolji« kuhar ili pak pekar na svijetu, netko rješava matematičke zadatke kao od šale, netko će spašavati ljudske živote na operacijskom stolu, netko duše u ispovjedaonici. No bitno je da u svojem zanimanju pronalazimo i svoju svrhu u skladu s Božjim planom za nas.
Jer svi smo tu s nekim razlogom i nije sve u odlasku na fakultet ili pak u gimnaziju. Moramo znati cijeniti svaku osobu, bez obzira na njezin status ili stupanj obrazovanja, jer je baš ta osoba možda i predodređena da u svojem zanatu napravi nešto posebno, odnosno da se ostvari na nekom drugom području. To ne znači da je fakultet loš, nego da treba znati prepoznati svoj dar i talent te ga usmjeriti na prave staze kako bi se poslije moglo raditi, a opet uživati u tome i dobro se osjećati.
Pripovijest o mudrom Salomonu jedna je od najupečatljivijih starozavjetnih priča. U kratkim crtama, Salomonu, mladomu i neiskusnomu novoizabranomu izraelskomu kralju u snu dolazi Jahve i pita ga što želi da mu daruje. Salomon moli da mu daruje mudrost, kako bi dobro i pravedno vladao nad svojim narodom, i Jahve, zadovoljan njegovim odabirom, daruje ga iznimno mudrim srcem, ali i bogatstvom i slavom.
Salomonov odabir mudrosti već je bio mudar sam po sebi. Čovjek koji je svjestan svojih snaga i slabosti, što može ili ne može napraviti, zna kada mu je potrebna pomoć – sve je to Salomona već činilo mudrim prije nego što ga je Jahve učinio još mudrijim. Ta kratka, ali zanimljiva pripovijest može se dubinski analizirati iz više perspektiva osim primjerice povijesne i teološke. Znamo, naime, da nam Biblija pred oči stavlja vrijednosti kojima trebamo težiti – zajedništvu, ljubavi, miru, pomaganju, nesebičnosti, ali mudrost je u posve drugoj kategoriji od svega toga. Biti mudar za svakoga je čovjeka iznimno važno. Mudro razmišljati i donositi odluke jamči nam iznimno dobro donošenje odluka koje su moralne, pravedne i uvijek u obzir uzimaju sve njihove moguće učinke i posljedice. Salomon je bio mudar i prije Jahvina dara – uz to bio je i skroman i pravedan te je znao u čemu je srž dobroga upravljanja.
A što je s mudrošću u našim životima, u našem vremenu? Biti mudar odlika je koju često vežemo uz starije naraštaje koji su mnogo toga doživjeli i govore iz iskustva. No možda mladi mogu biti »moderno mudri« – iako nemamo toliko životnoga iskustva, imamo pristup tehnologiji koja je bila nezamisliva do prije nekoliko godina – i tako imamo pristup cjelokupnim sadržajima mudrosti prijašnjih naraštaja. Često nas upozoravaju i govore da ne trebamo učiti na vlastitim nego na tuđim pogrješkama, a mi vam nudimo drukčiju perspektivu: Zašto već od danas ne bismo učili iz tuđe mudrosti?
Svaki događaj koji proživimo neprocjenjivo je iskustvo – ponekad dobro, ponekad loše, ali uvijek poučno. Znanja i mudrosti koja proizlaze iz tih iskustava nisu pouka samo osobi koja ih je doživjela, nego mogu biti vodič i drugima. Upravo zbog toga iskusniji i mudriji članovi obitelji mladima često mogu biti uzor i primjer u životu. Vođeni dobronamjernim savjetima temeljenim na njihovu iskustvu, možemo bolje razumjeti situaciju u kojoj se nalazimo i lakše donositi veće i manje životne odluke.
Niz vrijednosti koje mlade osobe njeguju rezultat je vodstva njihove obitelji, osobito roditelja, baka i djedova. Znanju da riječi »hvala«, »molim«, »oprosti« i »izvoli« znače tako mnogo, da je svaki trenutak proveden s bližnjim važniji od bilo koje materijalne stvari i da je strpljivost vrlina naučili su nas vlastitim primjerom. Jedna od prvih lekcija koje naučimo u obitelji jest shvaćanje da pristojnost i lijepa riječ ne koštaju ništa, a mogu mnogo značiti. Strpljivost i ustrajnost, osobine rijetko povezane s mladima, zrna su mudrosti naših predaka kojima nas usmjeruju na pravi put. Savjeti starijih koji naglašavaju važnost iskustva i znanja preko materijalnih stvari usmjeravaju pozornost na ono što je zaista važno – odnose s bližnjima i Bogom. Vođeni iskustvom starijih članova obitelji razvijamo osjećaj zahvalnosti i učimo ju iskazivati. Najvažnije, stariji nas uče da je u temelju svake od tih mudrosti poštovanje i ljubav prema sebi, drugomu i Bogu.
Na mladima svijet ostaje, ali svijet su oblikovali naši predci. Oni nas svojim iskustvom i mudrošću mogu ohrabriti na donošenje odluka u skladu s osnovnim kršćanskim i ljudskim vrijednostima. Pouzdajući se u savjete naših predaka možemo se nadati da će jednoga dana i naša iskustva nekomu biti pomoć i vodič pri suočavanju s nepoznatim životnim situacijama.
Skupština Biskupske sinode pripremila je u listopadu 2018. godine dokument pod nazivom »Mladi, vjera i razlučivanje zvanja«. Cilj dokumenta bio je približiti se mladima i pokazati razumijevanje za njihove strahove i probleme pri odabiru vlastitoga životnoga poslanja. Istodobno dokument daje poticaj tim istim mladima da oni usmjere Crkvu i da joj pomognu prepoznati potrebe mladih te na koji način preko njih i s njima širiti radosnu vijest. Mladi su usmjeritelji djelovanja Crkve tako što kroz težnje mladih Crkva razumije »svijet sutrašnjice«.
Crkva pod razlučivanjem zvanja razumijeva otkrivanje načina na koji određena zvanja treba pretvoriti u radost za sve u svjetlu vjere. Vjera je ta koja će mladima »otvoriti oči« u odabiru njihova poziva kako bi kroz taj poziv bili na korist društvu, sebi i Bogu.
Biskupi u dokumentu ističu i tumače ekonomske, socijalne, tehnološke, globalizacijske promjene koje utječu na drukčije mogućnosti mladih i njihovo odrastanje. Mladi diljem svijeta nemaju slobodu izbora i iste životne uvjete te je mnogima teško zbog siromaštva, života bez roditelja, jer su izbjeglice, jer ih se prisiljava na brak i slično.
I u tim i takvim životnim okolnostima, mladi moraju odlučivati. Zato papa Franjo poziva da riskiramo kada donosimo velike odluke jer »tko ne riskira, taj ne hoda«, a ako pogriješimo, onda treba zahvaliti Bogu i nastaviti dalje jer veću pogrješku radimo ako smo pasivni i ništa ne radimo. Pozivajući mlade na hod na njihovu životnomu putu nitko mladima ne jamči hod bez preprjeka i nepredvidljivih putova, no unatoč tomu potrebna je hrabrost i vjera Svemogućemu kako bi sretno stigli do »punine radosti života i ljubavi u sebedarju«.
Crkva želi biti ta koja će voditi mlade na njihovu putu pronalaženja životnoga odabira i poslije zaposlenja s kojim će biti sretni i zadovoljni. Crkva ne želi da se mladi osjećaju isključeno nego da ih Crkva i vjera u Boga zaštite od surovosti svijeta i pomognu da ne posustanu pri ostvarenju svojih ciljeva i životnih želja.
Kao zaključak, ali i primjer kako razlučiti poziv našega života, crkveni pastiri daju primjer Djevice Marije koja je kroz svoj život prihvaćala Božju volju i osluškivala Božji glas te tako postala uzor svima nama da budemo hrabri u vjeri.
Naši životi obilježeni su brojnim prekretnicama, a mladenačko je doba na osobit način razdoblje kada život zatvara jedno, a istovremeno otvara drugo poglavlje. Toga je svjestan i papa Franjo koji u ovogodišnjoj poruci mladima povodom 35. svjetskoga dana mladih ističe: »Svaki put kad dostignemo važnu prekretnicu, Bog i život pred nas stavljaju izazov krenuti iznova. Vi mladi vrlo ste vješti u tome.«
Mladost je, naime, jedno od najljepših, ali i najizazovnijih razdoblja. Nakon djetinjstva i bezbrižne igre s vršnjacima, dolazi trenutak biranja budućega zanimanja, osiguravanja vlastite egzistencije, traženja sebe i promišljanja o budućnosti i smislu života. Sve navedeno prvi su koraci ulaska u »svijet odraslih«, a brojni zahtjevi pred mladima često rezultiraju njihovim lutanjima i traženjima. Ta lutanja često ne završavaju dobrim ishodima, a to ističe i papa Franjo: »Nekima je na pameti samo sadašnji trenutak i izlažu pogibelji vlastiti život u ekstremnim iskustvima. Ima, međutim, među mladima i onih koji su umrli jer su izgubili nadu. Ima onih koji životare u površnosti, misle da su živi dok su u srcu mrtvi. U dobi od dvadeset godina život im tone u dubinu, umjesto da se uzdiže u visinu svoga istinskoga dostojanstva.« Često su razlozi takva ponašanja i osobni neuspjesi u obrazovnim, športskim ili pak umjetničkim ambicijama. Međutim, gašenje sna ne znači nužno i gašenje životnoga sjaja. Papa Franjo nam stoga prenosi vrlo važnu poruku: »Neuspjesi su sastavni dio života svakoga čovjeka, a koji put mogu čak biti i milost. Često se nešto za što mislimo da će nam dati sreću pretvara u iluziju, idol. Idoli traže sve od nas pretvarajući nas u robove, ali ne daju ništa zauzvrat. I na kraju se raspadnu, iza njih ostanu samo prašina i dim.«
I zato, dragi mladi, ne očajavajte u slučaju neuspjeha. Oni su često znak da Onaj gore ima neke bolje planove za nas. Papa nas moli da naše strasti i snovi iziđu na vidjelo te da Crkvi i svijetu ponudimo nešto lijepo. »Napravite urnebes«, poruka je i zaključak ovogodišnjega Papina pisma mladima.
»Generacijom Y« ili »milenijalcima« nazivamo mlade osobe rođene između 1980. i 2000. godine. Brojni stručnjaci ističu kako se taj naraštaj vrlo često pogrješno shvaća budući da se njihove vrijednosti i shvaćanje života u znatnoj mjeri razlikuju od uvjerenja starijih naraštaja. Ipak, ono što je temeljna značajka »generacije Y« jest upravo njihova tehnološka sposobnost, brzina, vizualna komunikacija i spremnost na promjene. Naime, razvoj interneta krajem 60-ih godina 20. stoljeća omogućio je »generaciji Y« potpunu prilagodbu tehnološkomu razvoju i digitalnim tehnologijama. Takav razvoj doveo je i do promjene u njihovu načinu komuniciranja. Također, napomenimo samo da djeca rođena nakon 2000. godine pripadaju »generaciji Z« koja danas obuhvaća oko 23 milijuna mladih osoba. Istraživanja pokazuju kako će upravo »generacija Z« tijekom svojega života odrastati s najnaprednijom i najkvalitetnijom tehnologijom i u računalnom okružju zbog čega će postati veći internetski stručnjaci od »generacije Y«.
Manfred Spitzer u svojem djelu »Digitalna demencija« navodi kako istraživanja još i prije 2012. godine pokazuju da iz dana u dan raste ovisnost mladih o tehnologijama i internetu. Samim time, može se reći da mladi danas sve manje komuniciraju licem u lice. Konkretnije rečeno, kod mladih je mrežna komunikacija češća od izvanmrežne komunikacije. Mladi su zbog pristupačnosti tehnologija i digitalnih platformi svojim prijateljima i obitelji dostupni svakodnevno. Čak i kad su uživo u nekom društvu, mladima nije problem posegnuti za svojim mobilnim uređajem kako bi odgovorili na poruku, poziv ili vidjeli obavijest s društvene mreže. U istraživanju koje je 2019. godine proveo »Huawei« na uzorku od tisuću ispitanika u dobi od 18 do 25 godina na području Republike Hrvatske, dobiveni su rezultati prema kojima je oko 67 posto mladih svjesno da je nepristojno provjeravati društvene mreže i dopisivati se kada su u društvu, ali i da im smeta kada druga osoba to čini za vrijeme druženja uživo. Ipak, valja naglasiti kako je upravo izvanmrežna komunikacija, odnosno komunikacija licem u lice naša primarna komunikacija, a ujedno i temelj naše društvenosti i ljudskosti. Stoga, potrudimo se na kavi, druženju sa svojim prijateljima i obitelji ostaviti tehnologije i posvetimo se čistoj neverbalnoj i verbalnoj ljudskoj komunikaciji. I to je važna odluka!
Priredili: F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš, E. Pinter, J. Radoslavić, M. Zadravec
