Dragi čitatelji i čitateljice naše rubrike »Mladi mladima«, pred nama vjernicima nalazi se pokorničko, ali blagoslovljeno razdoblje korizme koje zbog trajanja zovemo i četrdesetnicom. Ovo je doba godine kada će se mnogi od nas susresti s pitanjem: »Čega se odričeš u ovogodišnjoj korizmi?« Nije dovoljno da nas to samo ispituju naši bližnji, nego se to pitanje i rasprava vezana uz taj problem širi i na medijski prostor. Sve navedeno može u mnogima od nas izazvati konfuziju i zbunjenost, pa i sami posežemo za internetskim pretraživačima kako bismo, kao vjernici, otkrili pravu bit korizmenoga vremena. Međutim, zaboravljamo da se pravi odgovori kriju tamo gdje su zapisane sve istine naše vjere – u Bibliji. Stoga smo vam u ovom novom broju naše rubrike odlučili predstaviti liturgijska čitanja tijekom ovogodišnjih korizmenih nedjelja. U korizmi se, naime, susrećemo sa šest nedjelja, a naše bogato hrvatsko kulturno nasljeđe i tim je nedjeljama dalo posebna imena. Tako smo vas u ovom broju rubrike odlučili upoznati i sa značenjima imena svake korizmene nedjelje, koje nose sljedeća imena: Čista ili Prva korizmena nedjelja, Pačista ili Druga korizmena nedjelja, Bezimena ili Treća korizmena nedjelja, Sredoposna ili Četvrta korizmena nedjelja, Gluha ili Peta korizmena nedjelja te, svima poznata, Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje. Nazivi korizmenih nedjelja u sebi kriju bogatu simboliku koja je usko povezana s liturgijskim čitanjima. Ističemo da smo vam dali samo kratke obrise Božje riječi u korizmenom vremenu te vas potičemo da posegnete za Biblijom i da se podrobnije upoznate s Božjim naukom u ovoj korizmi. Božja će vam riječ otkriti pravu bit korizme pa ćete i vrlo lako svojim bližnjima znati dati odgovor na pitanje: »Čega se odričeš u korizmi?«
Na blagdan Cvjetnice slušamo čitani ili pjevani izvještaj o Gospodinovoj muci iz evanđelja. Stoga Cvjetnicu zovemo Nedjeljom muke Gospodnje. Cvjetnica je uvod u vazmeno trodnevlje, a Gospodin Isus Krist svojom nas je mukom, smrću i uskrsnućem spasio od grijeha i smrti.
Crkva se na Cvjetnicu spominje Isusova ulaska u Jeruzalem na magarcu kao simbolu mira u dane prije Pashe: »A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašući na mladetu magaričinu!« (Iv 12, 14-15). Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama. U spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem i liturgija Cvjetnice započinje procesijom s blagoslovljenim grančicama. Na taj način svečani ulazak u procesiji u crkvu poziv je svakoga kršćanina. Idemo za Isusom i prihvaćamo ga kao svojega Učitelja. Međutim, taj poziv ima dublje značenje. Pozvani smo i dalje slijediti Krista, kako je i on za nas prošao težak put noseći križ, a ne zaustavljati se na početku. Nakon mise grančice se nose u domove kao podsjetnik na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće i njegov život u milosti s Bogom.
Nadalje, Crkva se prisjeća i Kristove muke, koja je uslijedila nakon njegova ulaska u Jeruzalem. Muka i križ simboliziraju spasenje i izbavljenje svijeta od zla. Krist je prihvatio svoj križ i nosio ga do kraja. Bez obzira na slabosti i teškoće koje nas prate kroz život, puni Kristove nade i ljubavi, pozvani smo ići za Kristom i nositi vlastiti križ. Upravo je to odlika istinskoga vjernika.
S obzirom na to da je nedjelja Cvjetnice početak tjedna muke Gospodnje, a završava proslavom Kristova uskrsnuća, pozvani smo razmišljati i na putu za Kristom biti jedni drugima pomoć, da bismo mogli čuti Isusove riječi: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 35-43).
Liturgijsko razdoblje korizme započinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Upravo zbog činjenice da prva nedjelja u korizmi dolazi odmah nakon Pepelnice ustalila se praksa da se ta nedjelja zove i Čistom nedjeljom. Nekada je, sve do 6. stoljeća, korizmeno vrijeme počinjalo upravo na današnju Čistu nedjelju, a običaj je da se toga dana zapisuju imena katekumena koji će u vazmenoj noći na Veliku subotu primiti sakramente kršćanske inicijacije. Čista je nedjelja, ako je suditi prema liturgijskim čitanjima toga dana, snažno obilježena pokorničkim tonom.
Prvo liturgijsko čitanje na Čistu nedjelju podsjeća nas na Božje stvaranje čovjeka koji nas je sazdao od »praha zemaljskoga« (Post 2, 7), nadovezujući se tako na riječi koje svećenik izgovara na Pepelnicu: »Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.« Međutim, Božja nas je ljubav, svjedoči Knjiga Postanka, učinila većim od običnoga praha pa je čovjek postao i »živa duša« (Post 2, 7) koja je, za razliku od praha, neugasiva. Upravo nam je o njoj dano brinuti se tijekom ovoga i svakoga budućega korizmenoga vremena. Drugo nas čitanje tako na Prvu korizmenu nedjelju poziva i upozorava da ne sagriješimo »prekršajem sličnim Adamu« (Rim 5, 4). A kako se oduprijeti tomu grijehu? Dovoljno je samo prisjetiti se Isusova četrdesetodnevnoga boravka u pustinji koje nam opisuje evanđelje Čiste nedjelje. Krist je odupiranjem đavolskim ponudama pokazao da duša koja pripada Bogu i koja nam je od Boga dana ne može služiti dvama gospodarima. »Ta pisano je«, a toga se u ovoj korizmi trebamo i pridržavati, »Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi« (Mt 4, 10). Tada će i od nas odstupiti grješne kušnje, a pristupiti zbor nebeskih anđela.
Stoga nam na početku ovoga korizmenoga hoda ne preostaje ništa drugo nego zajedno sa psalmistom uskliknuti: »Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!« (Ps 51, 12-13).
Korizma je vrijeme priprave za blagdan Isusova uskrsnuća. Kroz tih 40 dana vjernici se postom, odricanjem i molitvom pripremaju za najveće Božje čudo, uskrsnuće. Korizmeno vrijeme slavimo kroz šest nedjelja, pri čemu svaka od tih nedjelja ima svoje dublje značenje za svakoga kršćanina. Tako se Druga korizmena nedjelja zove Pačista nedjelja jer je još čišća od Prve. Na Pačistu se nedjelju od kršćana očekuje da se prisjete i promišljaju o proteklom dijelu korizme.
Sveti tekstovi koji se čitaju tijekom korizme kazuju nam kako biti sličniji Bogu i živjeti kršćanskim načinom života. Za Drugu korizmenu nedjelju predviđeno je čitanje Evanđelja po Mateju. Evanđelist Matej opisuje susret trojice Isusovih apostola i Isusa s Mojsijem i Ilijom. Petar, Jakov i Ivan, koji su bili s Isusom, svjedočili su preobraženju koje se dogodilo na gori na koju ih je Isus odveo: »I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.« Tijekom njihova susreta obasja ih veliki svijetli oblak te im se s nebesa obrati Bog riječima: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Bog nam time želi reći kako neizmjerno ljubi svoga sina Isusa istom onom mjerom kojom ljubi i svakoga od nas jer je žrtvovao Isusa kako bi otkupio naše grijehe. Nakon Isusova preobraženja učenici su se preplašili, a razlog njihova straha bilo je neznanje. Neznanje zato što nisu do kraja spoznali Boga. Bog od svih nas želi da se ne bojimo i da slijedeći njega hrabro koračamo kroz život.
I ostala čitanja Druge korizmene nedjelje podsjećaju nas kako je Bog bio milostiv poslavši nam Spasitelja Isusa Krista koji je »obeskrijepio smrt«. Gospodin želi da budemo svjetlo nade kojim ćemo svjedočiti o njegovim milostima koje čini ovomu svijetu. Njegova dobrota i čudesna djela spas su svima nama i nada za vječnost. Zato zavapimo Bogu našemu: »Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!«
Stiglo je novo korizmeno doba, vrijeme posebnoga propitkivanja vlastite savjesti, našega ovozemaljskoga poslanja i pravoga smisla života. Svaki dan u korizmi nosi posebnu težinu, a gotovo su sve nedjelje u tom posebnom vremenu dobile svoja imena. Samo je ona u sredini ostala bez imena. Odnosno, zovemo je Bezimena, a dolazi između Pačiste i Sredoposne. Nešto što bi trebalo imati veliko značenje, a ne dodijelimo mu ime mnogi bi smatrali svojevrsnom pogrješkom ili nepridavanjem dovoljno pažnje spomenutom, ali u ovom je slučaju to nešto posve suprotno.
Danas se poštovanje prema nekomu ističe na različite načine, u nekim se svjetskim zemljama ljudima i dodjeljuju velike titule kao znak poštovanja, a neki su si bivši svjetski vođe dodjeljivali titule božanstava kako bi pokazali koliko su »vrijedni« i »prevažni«. Ali svi znamo tko zapravo jedini ne nosi titulu, nego ime – Bog, o čijoj veličini svjedoči muka koju je podnio njegov Sin, koja je rezultirala uskrsnućem na nebo i otvaranjem vrata »nebeskoga Jeruzalema« za sve ljude na svijetu. A što zaslužuje veće poštovanje od toga? Neki put nije potrebno ništa reći da bi se sve reklo i razumjelo. Tako je i ova Bezimena korizmena nedjelja zapravo u potpunosti jasna. Ostala je bez imena iz čistoga poštovanja prema Isusovoj muci.
Neki put jednostavno vrijedi provesti dan u šutnji i promišljanju o svemu što je Isus učinio za nas i što mi zapravo radimo kako bismo mu na tome zahvalili. »Šutnja je zlato«, poznata je izreka koja u nekim slučajevima stvarno ima smisla, a ova je nedjelja upravo sve to »zlato« dala Isusu.
Tradicija hrvatskoga naroda svoje bogatstvo pokazuje svakodnevno preko raznih običaja koji se njeguju diljem cijele zemlje. Jedan od njih je i njegovanje posebnih naziva šest korizmenih nedjelja, a četvrta nedjelja korizme nosi ime Sredoposna.
Sredoposna nedjelja svoje je ime dobila zbog četvrtka koji joj prethodi, a označava polovicu korizme i velikoga posta te polovicu puta katekumena između »čišćenja i prosvjetljenja«. Te nedjelje prilikom misnoga slavlja slušamo i posebno određena čitanja. Tako prvo čitanje dolazi iz Druge knjige Ljetopisa, a govori o Božjoj srdžbi i milosrđu koje nam se očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda – čitanje govori o kazni koja je snašla narod zbog štovanja lažnih bogova, oskvrnjivanja Božjega doma i »gomilanja nevjere«. Bog ne kažnjava »bez najave«, nego šalje glasnike koji pozivaju na obraćenje, no narod ih ignorira. Posljedica je svega babilonsko sužanjstvo, a tek nakon sedamdeset godina perzijskomu se kralju Kiru obraća Bog i narod izlazi iz sužanjstva. Dio misnoga slavlja je i Psalam 137, a drugo čitanje iz Poslanice svetoga Pavla Efežanima govori o otkupljenju Kristovu, poručujući kako smo mrtvi grijesima, ali milošću spašeni i zajedno s Kristom oživljeni. Evanđelje po Ivanu govori nam o razgovoru Isusa i Nikodema te proročanskom navještaju uskrsnuća Sina Čovječjega koji će otkupiti naše grijehe. Sin nije poslan da svijetu sudi, nego da ga otkupi, da se svijet po njemu spasi. Tako Isus preko metafore o svjetlosti i tami tumači da oni koji čine zlo bježe od svjetlosti jer ona otkriva sva njihova nedjela, a oni koji čine istinu dolaze u svjetlost kako bi se vidjelo da su njihova djela učinjena u Bogu (Iv 3, 14-21).
Peta korizmena nedjelja prema tradiciji zove se i Gluha nedjelja, a osim posebnoga imena uz nju je vezan i običaj zastiranja križeva i slika u crkvi platnom, kao i pjevanjem bez pratnje orgulja.
Taj običaj prisutan je još od 9. stoljeća, a svoj temelj vuče iz germanskih srednjovjekovnih običaja prema kojima se u korizmi između oltara i vjernika prostiralo veliko platno kako vjernici ne bi mogli vidjeti oltar. Značenje je toga običaja dvojako. Prvo značenje vezano je uz prijašnju nemogućnost određivanja točnoga datumskoga prolaza vremena u godini običnomu puku. Stoga je umjesto kalendara zastiranje oltara platnom bila oznaka vjernicima da je vrijeme duboke korizme. Drugo tumačenje pak tvrdi da je običaj vezan uz kanonsku pokoru (pri čemu je važno naglasiti da su pokornici u srednjem vijeku bili isključeni iz euharistijske službe), a zaklanjanjem oltara platnom vjernici su na simboličan način bili isključeni iz službe. U novije vrijeme platnom se zastiru samo križevi i slike, a čin zastiranja upravo je te nedjelje zbog prijašnjega naziva Nedjelje muke, stoga se može reći da se tom nedjeljom ulazilo u duboku korizmu. Platno je naravno ljubičaste boje jer smo u vremenu korizme, a iako je današnje poimanje toga običaja drugačije nego recimo u srednjem vijeku, čin svejedno ostavlja dubok trag – podsjeća vjernike i poziva nas na dublju i češću molitvu i pripremu za Kristovo uskrsnuće. Tu nedjelju obilježavaju i posebna čitanja – tako imamo prilike slušati riječ iz Knjige proroka Jeremije o Božjem sklapanju novoga saveza s ljudima i odrješenjem grijeha; psalam 51, čitanje iz poslanice Hebrejima koje govori o Kristovu svesrdnom prikazanju molitava u zadnjim danima ovozemaljskoga života i vječnom spasenju, a Evanđelje po Ivanu donosi Isusovu najavu vlastite smrti: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji« (Iv 12, 23).
Priredili: F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš, J. Radoslavić, M. Zadravec
