Današnje doba sve više odiše vrjednotama kulture u kojoj dominiraju ideali ljepote i privlačnosti koji su obilježeni normama i imperativima savršenoga izgleda. Te norme određuju kako bi trebale izgledati žene, a kako muškarci, što ženu ili muškarca čini privlačnim, uspješnim, prikladnim, namećući poprilično nedostižne ideale. Te norme ne dopuštaju prirodno starenje, slave vječitu mladost i savršenstvo, dajući vrlo površan pogled na ljepotu čovjeka. Nastojanja i pokušaji da se ti ideali dosegnu, iskrivljujući pritom sliku o tijelu, sliku o istinskoj ljepoti, za sobom nerijetko vuku i negativne posljedice poput neopravdanih i pretjeranih estetskih zahvata, simptoma poremećaja prehrane, opterećenosti vlastitim izgledom, simptoma depresivnosti i općenito životnoga nezadovoljstva.
Nadalje, učestali boravak u okolini koja opredmećuje tijelo osobe, odvajajući na taj način tijelo od ostalih karakteristika pojedinca, tretirajući tijelo kao predmet čija je jedina svrha biti oku ugodno, uvelike podupire potrebu pojedinca da bude savršeno lijep i privlačan.
Življenje u kulturi koja veliku prednost daje fizičkoj ljepoti, idealu ljepote i vječitoj mladosti stvara određeni pritisak u ljudi, osobito mladih, adolescenata, da dostignu taj ideal ljepote. Do takvih distorzija ne bi došlo da adolescenti, koji su ionako u ranjivoj razvojnoj dobi, nisu internalizirali ideale koji se nameću u medijima.
Ti su ideali ljepote i privlačnosti najčešće nerealistični ili teško dostiživi, što nikako ne sprječava brojne pojedince da pokušaju dosegnuti taj standard; ne sprječava ih u nastojanju da svoj izgled u što većoj mjeri približe izgledu idealne žene, odnosno muškarca. Naprotiv, stvara se pritisak da se mladići i djevojke konformiraju stereotipnim i nerealističnim idealima ljepote i fizičkoga izgleda. Unatoč tomu što su obitelj, prijatelji i vršnjaci neposredna okolina pojedincu i imaju važnu ulogu pri prenošenju kulturnih norma i ideala, najvažniju ulogu u prenošenju ideala ljepote i ideje idealnoga fizičkoga izgleda imaju mediji. Izloženost takvim idealima u medijima, posebice na društvenim mrežama, povezana je s većom težnjom za mršavošću u djevojaka i mišićavošću u mladića, ali isto je tako povezana i s većom mjerom uređivanja fotografija koje objavljuju na društvenim mrežama.
Napretkom tehnologije širenje informacija nikada nije bilo brže i nikada informacije nisu bile lakše dohvatljive. Prije, kad internet nije bio prisutan u domovima, sve se reklamiralo preko časopisa čiji je doseg bio relativno ograničen, a i čestina izlaženja bila je znatno rjeđa nego danas kada se vijesti, reklame i druge manje ili više relevantne stvari plasiraju na brojnim portalima iz minute u minutu. Danas se na društvenim platformama dnevno objavi veoma velika količina fotografija koje su dostupne i besplatne svima. Posebno se ističe mogućnost manipulacije i obrade fotografija brojnim aplikacijama koje su besplatne i jednostavne za upotrebu. Navedene aplikacije omogućavaju pojedincima da mogu izgledati tako da dosegnu željeni ideal ljepote.
Već od najranijega djetinjstva ljudi žive okruženi različitim medijima, a njihov utjecaj na doživljavanje njih samih i svijeta koji ih okružuje te formiranje njihova sustava vrijednosti veoma je velik. No pojedinci su rijetko svjesni izravna i neizravna utjecaja medija na njih; najčešće su pasivni konzumenti onoga što im mediji svakodnevno serviraju, a internet i pametni telefoni postali su osobito važan medij socijalizacije djece i adolescenata, utječući na njih brže i više nego bilo koji tradicionalni medij. Mediji, bili oni tradicionalni ili mediji novih tehnologija, nisu sami po sebi ni loši ni dobri, nego istodobno mogu imati i pozitivne i negativne posljedice, ovisno o sadržajima koje adolescenti prate, ovisno o svrsi upotrebe, kao i o individualnim osobinama djece i adolescenata.
Poznato je da televizija i većina njezina sadržaja kao što su filmovi, glazbeni spotovi, brojne reklame, a pogotovo modni magazini, sadrže nerealne, idealizirane i seksualizirane prikaze ženskoga, ali i muškoga tijela. Medijske poruke već godinama stavljaju naglasak i važnost na mladost i ljepotu, a posebno na vitkost i mišićavost. Nadalje, djeca su od malih nogu izložena primjerima poželjna izgleda, koji im nameću ideal ljepote. Brojni medijski tekstovi mladim ljudima neprestano nude savjete o tome kako da postanu vitkiji, ljepši, sjajnije i bujnije kose, a privlačnu vanjsku sliku povezuju s uspjehom, popularnošću, ljubavlju, zdravljem i samospoznajom. U suvremenom društvu sve više ljudi uspoređuje vlastiti tjelesni izgled s idealnim slikama koje se svaki dan mogu pronaći u masovnim medijima, modnoj industriji, a osobito na društvenim mrežama. Ljudi imaju urođenu motivaciju da sebe uspoređuju s drugim ljudima i na temelju toga procjenjuju sebe. Ta socijalna usporedba znatno utječe na mišljenje osobe o samoj sebi, na njezine osjećaje, motivaciju i ponašanje. S obzirom na to da su društveni mediji postali istaknuti dio života većine tinejdžera, s porastom tehnologije drastično se promijenio i način na koji mladi komuniciraju jedni s drugima. Sve popularniji način komuniciranja postalo je objavljivanje fotografija na društvenim mrežama, a obrađenim fotografijama želi se poslati poruka dosegnutoga ideala ljepote, namećući na taj način svojim prijateljima ili pratiteljima dosezanje te iste ljepote. A kako je na toj vrsti društvenih mreža često u fokusu izgled, navedeno upućuje na oblik samoopredmećenja kojim se naglašava samo tjelesni izgled i privlačnost, promičući činjenicu da je jedino izgled važan i da je ključ za sve. Stalna izloženost fotografijama koje prikazuju savršene djevojke i mladiće s vremenom može povećati vlastito nezadovoljstvo i ograničiti motivaciju za uspjehom u nekim drugim područjima života jer je prema tim društvenom mrežama izgled u fokusu i ključ je uspjeha.
Za samoopredmećenje karakteristična je pretjerana briga oko izgleda, socijalna anksioznost povezana uz fizički izgled osobe, osjećaj srama zbog izgleda te se važnost i fokus stavlja na izgled. Samoopredmećenjem osoba se reducira na puki predmet, odnosno instrument koji služi za promatračevo zadovoljstvo.
Velik broj osoba, posebice djevojaka i žena, nije zadovoljan svojim tjelesnim izgledom. Uglavnom smatraju da imaju previše kilograma, da im tijelo nije dovoljno lijepo, da su im neki dijelovi tijela preveliki ili premali ili da nisu dovoljno privlačni. Slika tijela subjektivan je doživljaj vlastitoga tjelesnoga izgleda i odražava stajališta, misli i osjećaje o vlastitom tijelu, kako uz cjelokupan izgled tako i uz neke specifične dijelove tijela. Slika tijela je promjenjiva i jedan je od elemenata samopoimanja, pa je tako način na koji se doživljava vlastito tijelo povezan s načinom na koji osoba doživljava sebe. Subjektivna komponenta slike tijela odnosi se na vlastite doživljaje ugode ili neugode i na vlastito (ne)zadovoljstvo veličinom ili oblikom svoga tijela. S obzirom na to da odražava subjektivno iskustvo i subjektivni doživljaj tijela, nije uvijek usklađena s realnim izgledom tijela i stoga za mnoge može postati snažan izvor nezadovoljstva. Društveno uvjetovan idealan tjelesni izgled današnjice većini je nedostižan, nastojanje da ga se dosegne može dovesti do nezadovoljstva tijelom, a može se kretati od blagoga nezadovoljstva nekim dijelovima tijela pa sve do ekstremnoga omalovažavanja svojega izgleda. U srži nezadovoljstva tijelom leži raskorak između tijela kako ga osoba vidi i kakvo bi željela da bude. Što je taj raskorak veći, veće je i nezadovoljstvo tijelom.
Uz potrebu za poljepšavanjem može se u nekoliko klikova doći do depresije
Uz široko rasprostranjenu tehnologiju uređivanja fotografija koja je dostupna preko brojnih aplikacija, fizičko »savršenstvo« nekad rezervirano samo za modele časopisa i poznate osobe sada je dostupno svima. Filtrirani i obrađeni selfiji koji su sve više prisutni među mladima kao oblik komunikacije donose više štete nego koristi. »Savršene« slike mijenjaju percepciju ljudi o ljepoti. To može uvelike negativno utjecati na samopoštovanje i pokrenuti ili pogoršati tjelesni dismorfni poremećaj u ranjivih osoba. Taj poremećaj uključuje brigu o izgledu koja se javlja često (više sati dnevno) i teško ju je kontrolirati i ponašanja s ciljem prikrivanja opaženih mana koja narušavaju svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života (primjerice, kašnjenje na posao zbog pretjeranoga uređivanja, izbjegavanje društvenih aktivnosti, odlazaka na spojeve i slično).
S obzirom na to da se mladi često koriste aplikacijama Snapchat i Instagram preko kojih šalju videozapise i fotografije i na taj način komuniciraju sa svojim prijateljima i poznanicima, u novije se vrijeme sve češće spominje fenomen »Snapchat dismorfija«. Ona podrazumijeva pojavu srodnu dismorfiji tijela u kojoj osobe imaju izraženu potrebu za uređivanjem svojih online slika (primjerice, primjenjivanjem različitih efekata kako bi istaknuli određene karakteristike lica ili tijela, a neke prikrili), ponekad i do neprepoznatljivosti, koja može uključivati i poriv da se podvrgnu plastičnim operacijama kako bi izgledali kao njihova »filtrirana i uređena« verzija sa slika.
Filtrirani selfiji mogu natjerati ljude da izgube kontakt sa stvarnošću, stvarajući očekivanje da bi cijelo vrijeme trebali izgledati savršeno. Osobit je problem što programi koji omogućuju digitalno uljepšavanje slika nude uslugu koja može na vrlo diskretan način raditi izmjene, čime postaje vrlo teško uočiti kada je određena slika stvarna, a kada je uređena. Stoga su ljudi izloženi slikama za koje uopće nisu svjesni da prikazuju nerealan, a time nedostižan izgled.
Za osobe koje već pate od tjelesnoga dismorfnoga poremećaja društvene mreže i ostali mediji mogu biti osobit izvor neugode i služiti kao okidač za opsesivno razmišljanje o svojem izgledu. Naime, stalna prisutnost prikaza »savršenih« ljudi može služiti kao stalan podsjetnik na nedostatke koje osoba s tjelesnim dismorfnim poremećajem kod sebe primjećuje. Osobito jer osobe koje pate od tjelesnoga dismorfnoga poremećaja imaju povećanu sklonost uspoređivanja s prikazima drugih ljudi u medijima na osnovi izgleda, zbog čega je izloženost uređenim slikama na još jedan način za njih posebno štetna.
Boravak u socijalnoj okolini koja neprekidno stavlja naglasak na fizički izgled te opredmećuje tijela mladića i djevojaka utječe na razvoj iskrivljene slike o tijelu. Takva iskrivljena slika o tijelu ozbiljan je rizik za mentalno zdravlje mladića i djevojaka. Osjećaj srama i socijalna anksioznost vezana uz fizički izgled, koje su česte pojave u samoopredmećenju, nakon nekoga vremena stvaraju osjećaj napetosti, gdje se osoba često i pretjerano brine o tom je li sve na njoj savršeno nastojeći tako izbjeći osjećaj srama. Navedena stanja smanjuju vjerojatnost da osoba doživi užitak, odnosno da istinski uživa u svakodnevnim aktivnostima te čini osobu podložnijom za razvoj simptoma depresije.
