U sklopu Zagrebačkoga filmskoga festivala bio je i Dan Lux filma, kada su prikazana tri finalista za nagradu Lux koju dodjeljuje Europski parlament. To su uvijek filmovi u kojima je ponajprije riječ o identitetu te društvenoj ili političkoj situaciji u europskim zemljama, a EP drži da kultura ima ključnu ulogu u izgradnji društva. Ove je godine prvi put u konkurenciji bio i animirani film, i to švicarsko-francuski »Moj život kao Tikvica«. Nagradu Lux, koja je dodijeljena deseti put, dobila je dobra njemačko-rumunjsko-austrijska crnohumorna drama »Toni Erdmann«.
»Moj život kao Tikvica« dvostruki je pobjednik festivala animacije u francuskom gradu Annecyju, i stručnoga žirija i publike, dobitnik još nekoliko nagrada na međunarodnim festivalima te švicarski kandidat za Oscara u kategoriji filma na neengleskom jeziku. Nastao je na temelju romana pisca Gillesa Parisa, kojega je prilagodila iskusna scenaristica i redateljica Celine Sciamma. To je u bîti film s lutkama u kojem se rabila stop-motion animacijska tehnika. Iako je vrlo zahtjevna, dobro je poslužila da se bolje istaknu određeni kontrasti i osobine likova. Vizualni i govorni dio otkrivaju dublju slojevitost koja je primjerenija odraslima, tako da je to obiteljski film, a ne samo dječji. Doći će i na naš redoviti kinoprogram.
Riječ je o dječaku kojemu je nadimak Tikvica i koji dospijeva u sirotište. Ondje upoznaje ostalu djecu i njihove probleme, a sve je dano s gledišta maloga Tikvice. Brzo odrastanje i dozrijevanje u takvim okolnostima te mogućnost posvajanja i zaljubljivanja unatoč svemu okosnica su filmske priče. Vrlo je dobro dano kako odrasli, ponajprije roditelji, svojim stajalištima i ponašanjem presudno utječu na djecu i njihovo poimanje svijeta.
