Drugoga dana veljače slavio se Svjetski dan vlažnih staništa poznatih kao – močvare. Na njihov spomen uglavnom se prvo javljaju neugodne asocijacije vezane uz rojeve komaraca i s njima povezane boleštine poput malarije ili neke još egzotičnije. Međutim, riječ je o najproduktivnijim ekosustavima na svijetu koji su žarišta biološke i krajobrazne raznolikosti, čija je posebnost kombinacija pitke vode, velike količine nutrijenata i velike primarne produkcije iako pokrivaju samo 6 posto površine Zemlje.
Ovogodišnja tema Svjetskoga dana vlažnih staništa bila je »Aktivno očuvanje vlažnih staništa za ljude i prirodu«, čime se posebno ističe važnost djelovanja i poduzimanja konkretnih aktivnosti za očuvanje vlažnih staništa budući da se na taj način čuva dobrobit ljudi i planeta Zemlje. S obzirom na potrebu prilagodbe klimatskim promjenama koje sa sobom donose ekstremne vremenske događaje poput razornih poplava, vlažna staništa od velike su važnosti u obrani od njih. Naime, ako nizinske rijeke uz svoje korito imaju vlažna staništa u koja se mogu izliti tijekom visokih vodostaja, to je najbolji način obrane od poplava. Na takav je način izveden sustav obrane od poplava u Posavini, gdje je Lonjsko polje glavni recipijent visokih voda rijeke Save, a Kopački rit prima visoke vode Drave i Dunava.
Vlažno je područje ekosustav koji se nalazi na prijelazu između suhoga i mokroga, poput močvara, bara, tresetišta, potoka, riječnih rukavaca, ušća rijeka, močvarnih šuma, močvarnih livada i sl. Nažalost, zbog plodnoga tla često su isušivana, unatoč tomu što su dom više od 40 posto vrsta biljaka i životinja te su važna genetska zaliha biološke raznolikosti na svjetskoj razini. U njima obitavaju vodozemci, ribe, ptice, kukci, gmazovi i sisavci. Posebno su važna za ugrožene ptice močvarice koje u njima nalaze stanište, hranilište ili zimovalište. A upravo Svjetski dan vlažnih staništa, osnovan na spomen obljetnice potpisivanja Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti, tzv. Ramsarske konvencije koja je ime dobila po iranskom gradu Ramsaru u kojem je 1971. potpisana, jedan je od načina kako skrenuti pozornost na njihovu važnost, ali isto tako i krhkost zbog koje su to danas najugroženiji ekosustavi.
Potpisivanjem Ramsarske konvencije država se obvezuje na očuvanje močvara na svojem teritoriju. Ona je ujedno okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivu iskorištavanju vlažnih staništa. Naime, osim njihove važnosti za zaštitu biološke raznolikosti, sve se više prepoznaje i njihova važna uloga u kontroliranju poplava jer poput spužve upijaju i skladište velike količine oborina. Važne su i za pročišćavanje vode i obnovu podzemnih voda jer prikupljaju onečišćenu vodu okolnoga područja koju močvarne biljke poput trske pročiste te se tako iz nje uklanjaju i sastojci umjetnih gnojiva koji u vodu dospijevaju iz poljoprivrede. Uz to, močvare skladište velike količine ugljikova dioksida te su vrlo važni spremnici ugljika na svijetu.
Unatoč svim važnim ulogama koje ti ekosustavi imaju, močvarna staništa danas su jedna od najugroženijih. Prema procjenama od 1700. nestalo je gotovo 90 posto svjetskih vlažnih staništa, koja nestaju tri puta brže od šuma, a nova ne nastaju. Glavni su uzroci njihova nestanka isušivanje, navodnjavanje, kanaliziranje, ispuštanje otpadnih voda, izgradnja brana i unos stranih biljnih i životinjskih vrsta.
Hrvatska na popisu vlažnih područja od međunarodnoga značaja (tzv. Ramsarski popis) ima pet takvih područja: parkove prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, zatim deltu rijeke Neretve i poseban ornitološki rezervat ribnjake Crna Mlaka.
Vlažna područja važna su i za biljne i životinjske vrste, ali isto tako ona su imala važnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije pa su se prve civilizacije razvile uz rijeke i poplavne ravnice. Danas ta područja pružaju velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije, pa i sve popularnijega hobija promatranja ptica.
U povodu Svjetskoga dana vlažnih staništa jedna od najvećih svjetskih organizacija za zaštitu prirode WWF podsjetila je da ulaganjem u obnovu rijeka, jezera, močvara i tresetišta ulažemo u klimatski otpornu budućnost. Uz slogan »Cijeni, čuvaj, obnovi – voli« pozivaju čelnike na njihovu hitnu zaštitu, očuvanje i obnovu te zaustavljanje iskorištavanja, devastacije i ustaljenoga načina upravljanja rijekama te ulaganja u štetne projekte i provođenja štetnih praksa, kako bi se otvorila vrata za primjenu rješenja zasnovanih na prirodi. Podsjećaju da su Ujedinjeni narodi prošle godine proglasili početak desetljeća obnove ekosustava, čime je započela globalna inicijativa sprječavanja, zaustavljanja i uklanjanja štete nanesene ekosustavima. To je ujedno poziv svima da budu dio generacije obnove i glasovi za zaštitu tih veoma vrijednih staništa koji nam osiguravaju pitku vodu i hranu.
Za vjernike je to prilika da se odazovu pozivu pape Franje upućenu enciklikom »Laudato si’« na promjenu ponašanja i životnih navika koje pridonose ekološkoj krizi te da se djelatno zauzmu za očuvanje zajedničkoga doma. Jer svi su pozvani probuditi svijest i prihvatiti svoj poziv čuvara Božjega djela.
