Nebrojeno je puta rečeno i napisano da odijelo ne čini čovjeka. Nažalost, tu poznatu izrjeku mnogi su pogrješno koristili i nisu ju dovoljno dobro razumjeli. Tom se poznatom mišlju željelo naglasiti da lijepo odjeven čovjek ne mora ujedno biti pošten, obrazovan i kulturan. Ako je to moguć zaključak, treba postaviti pitanje kako bi se trebale odijevati i na što bi pri odabiru odjeće trebale paziti sve javne osobe, odnosno političari. To je vrlo važno u današnjem svijetu, u kojem izgled postaje ključan u vizualnoj komunikaciji.
Kada je o odijevanju riječ, mišljenje javnosti postaje najviše podijeljeno u načinu i stilu odijevanja političara. Većina građana ne poznaje pravila protokolarnoga odijevanja, a isto se nažalost može zaključiti i za one koji se bave politikom.
Pritom se ne mora kritizirati samo domaće političare jer neprimjerene kombinacije moguće je vidjeti širom Europe i svijeta.
Gdje se najviše griješi, tko krši protokolarna pravila i zašto nema kvalitetnih savjetnika?
Upravo se pri protokolarnom odijevanju događaju najveće pogrješke, a upravo je ono propisano pravilima koja bi svi sudionici koji se bave politikom trebali poštovati. U protokolarno odijevanje ulaze razni susreti državnika, sastanci na vrhu, konferencije, kao i dolasci u Sabor.
Pravilo koje nalaže muškarcima nošenje odijela i kravate već na prvu mnogim političarima zadaje velike probleme. Odabir boje odijela, pravilna veličina sakoa, duljina hlača, remen, pa odabir košulje i kravate koja bi morala biti s njom usklađena, za neke je preteška zadaća.
Nije potrebno ni imenovati političara kako bi se on prepoznao po osebujnu stilu. Tako hrvatska politička povijest pamti da je podsmijeh i pošalice izazivao uvijek predugačak rukav na sakou visoko rangirana političara. Govorilo se kako uvijek mora imati uredne nokte jer samo oni vire ispod predugačka rukava sakoa. U istu skupinu pripadao je i političar koji je poznat po svojim polo-majicama. Poznat je i po zgužvanim ovratnicima koji su više bili nalik volanu, a ne ovratniku na športskoj majici koja se, unatoč svemu, ipak ne nosi uz sako.
U nastavku njegove političke karijere protokol ga je ipak natjerao da nosi bijele košulje umjesto majica, ali je kravatu uporno izbjegavao. Ta nevjerojatna činjenica nije samo pitanje protokola. Izostavljena je i simbolika jer hrvatski političar trebao bi pokazivati da je svjestan značenja kravate, čije se podrijetlo vezuje upravo uz narod koji predstavlja, Hrvate.
Najpoznatiji i prepoznatljiv stil zasigurno pripada bratu i sestri nekadašnjim saborskim zastupnicima. Njezina visoko češljana kosa, kostimi iz šezdesetih, kao i njegova kovrčava nepočešljana kosa, poznati sakoi sa zlatnim gumbima te sakoi s duplim kopčanjem koje je uvijek nosio raskopčane, ostavili su politički modni trag.
Poznata su i braća blizanci: jedan u Saboru, drugi u teatru. Kao javne osobe, nikada nisu ni na ulici ni u sabornici ili teatru zakopčali sako i tako se uvijek isticala predugačka kravata. Saborski zastupnici trebali bi znati osnove bontona i protokola, a pri javnom nastupu protokol nalaže da je pristojno zakopčati sako dok se stoji i govori za govornicom. Kada se sjedi, sako može biti raskopčan.
Ne treba staviti ni inicijale političarke poznate po skupim torbama koje svaki put nosi na sjednice u Sabor. Toliko ih često mijenja da su kritičari izračunali kako bi za novac utrošen na torbe mogla kupiti solidan automobil.
Neprimjeren način odijevanja i velike polemike izazvane su dolaskom saborske zastupnice koja je odabrala odjeću kao da izlazi u noćni klub. S društvenih mreža danima nisu prestajali komentari: od vulgarnih i komičnih, pa do onih koji brane i ističu njezine pozitivne strane, a odjeću smatraju nevažnom.
Ruku na srce, da je odjeća nevažna, ne bi izazvala bujicu komentara i dovela političarku u nezavidan položaj.
Osim odjeće, tu su i razne frizure. Pa tko još ne bi prepoznao političara obojene kose koji skriva svoje sijede urednim razdjeljkom po sredini glave!
Nije prošlo mnogo vremena otkad su bivšemu političaru frizeri i frizerke nudili besplatnu uslugu samo da pravilno ošišaju njegovu sijedu kosu.
Iako odjeća nije ta koja čini čovjeka, ipak odjeća dosta govori o onom tko ju nosi. U politici je to važno jer, prema psihološkim parametrima, dojam o čovjeku stvara se već u prvoj minuti.
Nemali broj oštrih kritika upućen je onima koji ne poznaju protokol pri susretu sa Svetim Otcem ili pak s britanskom kraljicom. Upravo se pravilnim odijevanjem pokazuje kultura i poznavanje bontona, što daje na vrijednosti, upućenosti i dojmu da je riječ o osobi koja poštuje pravila.
Već sam način vezanja kravate dosta govori o osobi. Oni koji nisu disciplinirani, nemarni su i kasne na sastanke, često imaju neuredno vezane kravate.
Raskopčan sako prividno daje dojam da je osoba samouvjerena i pomalo bahata, ali to je samo privid.
Kod žena pretjerivanje u šminki daje do znanja da je osoba nesigurna.
Sve su to analize psihologa koji se bave neverbalnom komunikacijom.
Kada je pak riječ o predsjednicama ili predsjednicima i prvim damama, odjeća zauzima važno mjesto u njihovoj karijeri.
Bivši predsjednički par SAD-a nerijetko je bio hvaljen u svezi s odijevanjem, a donedavnoj prvoj dami često su opraštali njezine modne promašaje. Ipak je zasluženo dobila i ozbiljne kritike da ne može kršiti protokol i da vizualno i protokolarno nije lijepo pokazivati svoj atletski torzo s golim mišicama.
Nimalo se nije štedjelo u kritici predsjednika Trumpa na inauguraciji. Njegova žarko crvena i predugačka kravata potaknula je mnoge da upute zajedljive kritike, a karikaturisti su u tome našli najbolju inspiraciju da se našale njegovu smiješnomu izgledu.
Ženama koje se bave politikom nije jednostavno odabrati odjeću. Osim što moraju paziti na frizuru i na sve modne dodatke, od šminke pa do cipela i torbe, moraju odjeću češće mijenjati.
Napravi li se presjek načina odijevanja političarki u Hrvatskoj, moguće je primijetiti da kod većine nedostaje nota jednostavnosti. Odabir vidno skupe i markirane odjeće normalna je pojava. Često je odjeća napadna, kako u boji tako i u formi. Danas nije problem doći do informacija o cijenama cipela koje one nose. Kupuju cipele kojima se cijena približava i šesteroznamenkastomu broju. Tako se neizbježno izaziva nezadovoljstvo i ljutnja kod većine građana koji si ne mogu priuštiti ni nove papuče.
Napadno odijevanje nije baš rijetka pojava. Viđamo haljine i sakoe opšivene šljokicama, a nerijetko je takva odjeća naizgled i preuska. Dekoltei na bluzama su neprimjereni, suknje su prekratke, cipele su previsokih potpetica, a tu je i još jedan modni hit – čizme iznad koljena.
