U knjizi pape Franje »Bog je mlad«, koju je na hrvatskom jeziku objavio »Verbum«, najbolje se ocrtava odnos prema mladima: »Od mladih trebamo tražiti oproštenje, jer ih ne doživljavamo uvijek ozbiljno. Ne pomažemo im uvijek da vide put i da si priskrbe sredstva koja bi im omogućila da ne budu odbačeni. Često ih ne znamo navesti da sanjaju i nismo u stanju oduševiti ih. Normalno je tražiti novac za zasnivanje obitelji. Za izgradnju budućnosti i za izlaženje iz stanja podređenosti odraslima, koji danas kod mladih predugo traje. Važno je voditi računa o tome da se izbjegnu žudnje za zgrtanjem. Ima ljudi koji žive za gomilanje novca i misle da ga trebaju zgrnuti kako bi živjeli, kao da će se onda novac pretvoriti i u hranu za dušu. To znači živjeti služeći novcu, a znamo da novac jest konkretan, ali u nutrini ima nešto apstraktno, nepostojano, nešto što od dana do dana može nestati bez prethodnoga upozorenja. (…) Svako ljudsko biće treba imati konkretnu mogućnost za rad, da samom sebi i onima koji su mu dragi pokaže da može zaraditi za život. Ne smije se prihvatiti iskorištavanje, ne smije se prihvatiti da premnoge mlade poslodavci izrabljuju lažnim obećanjima plaća koje nikada ne stižu, uz izgovor da su mladi i da mogu steći iskustvo. Ne može se prihvatiti da poslodavci mladima nameću posao koji je neizvjestan ili čak neplaćen, kao što se događa. Znam da ima neplaćenih poslova, a katkad se čak i izabire tko će i takve dobiti. To je izrabljivanje i ono izaziva grozna proživljavanja u duši; osjećaje koji malo-pomalo bujaju pa mladima mogu čak promijeniti osobnost. Mladi od nas traže da ih čujemo i naša je obveza slušati ih i prihvaćati ih, a ne iskorištavati, tu nema prihvatljiva izgovora«, piše papa Franjo.
O potlačenosti u Hrvatskoj moguće je govoriti iz kuta medicinskih sestara, koje ne samo da su potlačene, nego ih na poslu prati i niz poteškoća.
O tome piše Lidija Gnjidić Krnić i upućuje na podatke Hrvatske komore medicinskih sestara prema kojoj je do kraja prošle godine status mirovanja članstva zbog odlaska na rad u inozemstvo zatražilo 926 medicinskih sestara. Manjak medicinskih sestara na tržištu rada snažno osjećaju i privatnici, najčešće vlasnici ustanova za zdravstvenu njegu (kao i domovi za starije). Navodi se i kako to konkretno u životu izgleda. U jednoj je hvarskoj ambulanti pri Domu zdravlja medicinska sestra prije tri mjeseca slomila nogu. Na natječaj kojim je tražena zamjena mjesecima se nije javio baš nitko: na Hvaru sestara nema, a s kopna se, eto, na otok nije išlo nikomu, sve dok se konačno nije javila osoba koja bi upravo trebala doći. No zaposleni u ambulanti, u kojoj su se mjesecima krpali i pokrivali i radili dvostruke smjene kako bi uopće mogli obaviti posao, odahnut će tek kad se na svoje oči uvjere da je zamjena doista stigla. Prema statističkim podatcima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj zaposleno je ukupno 30 413 medicinskih sestara; one, odnosno medicinski tehničari, čine najbrojniju profesionalnu skupinu u zdravstvenom sustavu, 44,4 %, gotovo polovicu od ukupno zaposlenih radnika. Predsjednica odbora dr. Ines Strenja Linić, neurologinja, zastupnica Mosta, napomenula je da se unatoč na prvi pogled visokim brojkama zaposlenih medicinskih sestara u području zdravstva uočava sve veći problem njihova nedostatka, kao i sve češći odlasci u inozemstvo. Prema podatcima Hrvatske komore medicinskih sestara, do kraja prošle godine status mirovanja članstva zbog odlaska na rad u inozemstvo zatražilo je 926 medicinskih sestara. Iako postoji cijeli niz problema unutar struke – od neprihvatljivih uvjeta rada, nepoštivanja odredaba i Zakona o sestrinstvu preko neusklađene sistematizacije radnih mjesta i zbrke u nadležnosti i odgovornosti u sustavu rada do nepriznavanja ulaganja u obrazovanje – problem koji se prelijeva izvan struke i koji osjećaju svi korisnici zdravstvenih usluga upravo je nedostatak sestara u Hrvatskoj, čime su posebno pogođeni oni koji žive u područjima izvan većih gradskih sredina, za što je dobra ilustracija hvarski slučaj. A on nipošto nije iznimka.
»Nedostatak sestara u Hrvatskoj problem je općenito uzevši; nedostatak sestara izvan Splita ekstremno je velik problem, a nedostatak sestara na otocima nerješiv je problem«, kaže prim. dr. Dragomir Petric, ravnatelj Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, te nastavlja kako otočnih sestara nema, a vanjske koje dođu nemaju gdje stanovati. On navodi da se daje tisuću i pol kuna terenskoga dodatka, ali s tim se ne može platiti smještaj koji je u zimskom razdoblju skup, a u ljetnom ga uopće nije moguće naći ni platiti. »U takvim uvjetima, kad se veći dio plaće mora potrošiti na smještaj, mladi ljudi ne žele otići iz gradova i udobnosti življenja u roditeljskoj kući. Ne samo što nitko ne će na otok – od sestara do liječnika imamo trajno otvorene natječaje na koje se nitko ne javlja ni na obali. Mjesecima tražimo radiologa za Dom zdravlja u Makarskoj, pedijatra u Kaštelima, na natječaj se ne javljaju ni ginekolozi, imamo problem sa zamjenama u gradovima«, kaže dr. Petric.
Da je zdravstvo u teškim problemima osjeća se i po izvješću pučke pravobraniteljice. Ona je potvrdila da u Domu za starije i nemoćne osobe u Osijeku u trećoj smjeni, na 180 smještenih u stacionaru i još 164 ostala korisnika, radi jedna medicinska sestra i dvije njegovateljice. Kako piše Romana Kovačević Barišić, u domu u Viškovu zbog nedovoljnoga broja medicinskih sestara i njegovatelja pojedini teže pokretni korisnici ne traže ustajanje iz kreveta i odlazak u šetnju pa dan u pravilu provode ležeći u krevetu. U makarskom domu zbog nedovoljnoga broja njegovateljica teško pokretne i osobe s demencijom u pravilu ne izlaze, pa jedna korisnica koja je tamo već pet godina nikada nije izišla na svjež zrak! Utvrđeno je to u nenajavljenom obilasku triju domova, od kojih je Viškovo privatni, a druga dva županijska, a zatečeno stanje opisuje u svojem izvješću 2017. upravo pučka pravobraniteljica Lora Vidović. I dok osječki dom potiče teže starije osobe na podizanje iz kreveta i izlazak iz soba, u makarskom, zbog nedostatka organiziranih aktivnosti, osobe oboljele od demencije vrijeme provode sjedeći u boravku, u sobi ili hodajući po hodniku zaključanoga odjela na kojem je samo jedna njegovateljica. Nedostatak osoblja u domovima uvelike utječe na kvalitetu života korisnika, upozorava pravobraniteljica. U svom godišnjem izvješću daje 231 preporuku za probleme kršenja ljudskih prava te kod nerazmjera između zajamčenih prava i njihovih ostvarenja na svim područjima života – rada, pravosuđa, socijale, zdravstva. Tako je u obilascima tijela lokalne vlasti i institucija uočeno da se svi žale zbog iseljavanja mladih i čitavih obitelji, što ima velike posljedice za lokalne zajednice. »Depopulacija je povezana s nedostatkom dostupnih javnih usluga pa je potrebno što prije osmisliti mjere koje odgovaraju potrebama građana. Nažalost u javnom prostoru često se čuju izjave o neodrživosti trenutačne situacije, ali za sada nisu popraćene odgovarajućim i konkretnim javnim politikama koje bi stanje izmijenile nabolje«, navodi pravobraniteljica.
