Jedan teolog objasnio je da se ne smijemo npr. igrati dok molimo, ali dok se igramo, svakako trebamo moliti. Zvuči neobično?
No to znači samo da u molitvi trebamo unijeti svega sebe, ali da nas, s druge strane, Bog prati i čuva u molitvenom okrilju i onda kada se bavimo drugim stvarima. Ili, mnogi vjernici uvijek na sebi nose križić ili drugi vjerski simbol, baš kako bi se podsjetili da je Bog uvijek tu. A već je i to vrsta molitve.
U tom smislu, predlažem vam stvaranje maloga kućnoga svetišta, odnosno oltara, vidljiva znaka duhovnoga života. Taj oltar može biti molitveni stol, izloženo Sveto pismo, kutak sa svetom slikom ili s ikonom, ono što nam je blisko duši. Takav prijedlog nije ništa neobično. Uostalom, sličnu stvar činimo svake godine kada u božićno vrijeme postavljamo jaslice u kućama.
Katekizam Katoličke Crkve u broju 2691. govori o raznim mjestima pogodnima za molitvu te spominje mali oratorij koji se može urediti u obitelji. Nakana takvoga molitvenoga kutka jest da bude prikladno mjesto molitve i time potiče na zajedničku molitvu. Uređenjem maloga oltara u kući, cijeli dom postaje mjesto s više ljubavi i mira. Također, to je jednostavna i lijepa poveznica između dva mjesta: doma i crkve.
Sjetimo se da su prvi oltari nastajali u kućama vjernika. Prva kršćanska zajednica okupljala se u obiteljskim kućama i tu su se podizali i blagoslivljali oltari za slavlje euharistije. Premda su danas kuće i crkve međusobno odvojene, to ne znači da su kuće prestale biti kućne Crkve, odnosno Crkva u malom. U nekim kulturama, kao npr. u Italiji postoji tradicija postavljanja kućnih oltara na čast svetomu Josipu, s mnoštvom ukusnih jela. U našim krajevima, kršćanske obitelji redovito postavljaju križ na vidljivo mjesto u kući.
Ako je moguće, neka kućni oltar bude u posebnoj molitvenoj sobi koja odiše skrovitošću o kojoj govori evanđelje. Budući da to u većini naših domova nije moguće, potražite kutak koji će imati posebno značenje. Štoviše, za obiteljsku molitvu bolje je da kućni oltar bude na mjestu najčešćega okupljanja, kako ne bismo nikad zaboravili moliti.
Kućni oltar idealno je mjesto na koje se mogu staviti sve one stvari poput krunica, svetih sličica, suvenira iz svetišta i drugih nabožnih predmeta. Stavljeni na jedno mjesto, oni postaju dio oltara. Naravno, treba paziti da to mjesto, bilo stol, polica, zid, kutak ili nešto drugo, bude uređeno što ljepše.
Za središnji dio kućnoga oltara najbolje je odabrati raspelo jer je Isusova žrtva na križu u središtu naše vjere. Druge svete slike, među kojima povlašteno mjesto imaju prikazi Krista i Bogorodice, pomažu nam zbližiti svoje misli i srce s njima. Na poseban način to čine ikone, snažno povezane s tradicijom i liturgijom. Svaka će obitelj kućni oltar urediti po osobnom odabiru, posvećujući pozornost ljepoti toga mjesta, koje će odražavati vjeru i pobožnost obitelji.
Kad se oltar postavi i uredi, preporučuje se da ga blagoslovi svećenik, ili prilikom redovitoga blagoslova obitelji ili u drugo vrijeme kad svi imaju više vremena na raspolaganju za zajednički susret. Svaki će se svećenik rado odazvati ako ga netko pozove da jednom predmoli obiteljsku molitvu.
Neka u našim domovima bude uvijek pripremljeno mjesto za Gospodina.
Priređuje: A. Katanec
