Kao nikad prije u povijesti potrebna je molitva za jedinstveni ujedinjeni svijet jer je molitva najjača snaga na svijetu. Ona je potrebna kao tiha kiša u proljeće da bi vođe svih naroda spasila od zavisti, nepovjerenja, pohlepe, pristranosti, sebičnosti i osvetoljubivosti. Dići ruke od svega, jadikovati, očajavati i čekati kraj isprazno je i besmisleno jer to samo pogoršava situaciju. Ali ako svaki čovjek moli za mir, stvorit će se Sila koja se zove molitva. Što je molitelja više, to je veća snaga molitve koja pokreće Boga koji je svemoguć.
Molitvom se mogu premještati brda, može se postići sve, kaže Isus u evanđelju: »U molitvi možete zatražiti bilo što. Vjerujte samo da ćete primiti i bit će vam« (Mk 11, 24). I danas je potreban snažan i sveopći povratak vjere u moć molitve i mobiliziranje vojske vjernika koja moli kao u našem Domovinskom ratu. U ovom presudnom času povijesti zbog agresije Rusije na Ukrajinu traži se pomoć i rješenje u raketnim bombama i projektilima za obranu, što je dobro i nužno, ali se previdjelo najjače oružje protiv agresije: molitva Bogu Stvoritelju! Ne trenutačna, nego trajna, sve dok se ne postigne cilj – mir!
Molitva za svijet jest ono što su bijela krvna zrnca za tijelo. Neki će se pitati: Ako molitve mogu spasiti svijet od rata i propasti, kako da to do sada nisu postigle? Jednostavno zato što je bilo manje ljudi koji su s Bogom radili i planirali od onih koji su djelovali suprotno; zato što je svijet, kakav je danas, rezultat snaga koje su se borile za prevlast, a ne za mir; zato što su molile stotine ljudi kada smo ih trebali stotine milijuna; zato što se molilo samo nekoliko minuta u tjednu kada se trebalo moliti čitav tjedan, mjesec, godina, sve dok traje potreba (Izl 17, 11), »bez prestanka« (Lk 18, 1), kako reče Isus i sv. Pavao (1 Sol 5, 17).
Dok molimo, čovjek ne nagovara Boga da se više zauzme za nešto, nego će nevidljiva Božja moć utjecati na ljude za koje se moli, a da toga uopće nisu svjesni. Kako? Neka u tome pomognu navedene usporedbe.
Svojom molitvom čovjek uvodi ljude u Božje ozračje: »ozračuje« ih Božjim nevidljivim zrakama koje djeluju na njihov mozak, na njihova razmišljanja i odluke poput sunca koje svojim svjetlosnim zrakama stvara raznolik život na zemlji. Nije samo tijelo ono što čovjeka čini svjesnim nečije prisutnosti, nego postoji i nešto što nadilazi ovozemaljsko poimanje. Naime, ljudi su kao radioaparati koji su prilagođeni na frekvencije drugih ljudi. Kao što se elektromagnetski valovi rabe za slanje misli, glasova i slika u eter kako bi došli do radioaparata i televizija, tako i ljudi rabe molitvene valove s porukama spasenja da ih ljudi čuju, a Bog usliši.
Stoga uvijek kada čovjek ciljano misli i moli za neke ljude, bili oni blizu ili daleko, oni primaju njegove misli i osjećaju molitve koje djeluju na njih. Tako čovjekova molitva po, rekli bismo, principu duhovne telepatije funkcionira i djeluje na druge, čak i prema onima koji ne vjeruju u Boga, koji se nikad ne mole Bogu.
Reflektori molitve mogu obasjati osobe i stanja: roditelje, djecu, obitelj, narod, učitelje, svećenike, biskupe, političare, državnike itd. Isus kaže »kako treba moliti i ne malaksati« (Lk 18, 1), tj. treba ustrajati do kraja, sve dok se molitva ne ostvari. Molitve uvijek upućuju i na ono što treba činiti. Molitva se i djelovanje trebaju udružiti, inače nema željenoga rezultata. Najbolji je primjer za to naš Domovinski rat. Hrvatska je bila pobjednička jer je bila snažna i ujedinjena molitvena i borbena Hrvatska; dok je jedna molila, druga se protiv neprijatelja borila. Na takve cjelovite molitve i djelovanje Bog također odgovara i uslišava cjelovito. To je snaga koja je neslomiva i nepobjediva jer je to molitva koja je Bogu mila.
Kad moli, čovjek se povezuje s neizmjernom Božjom moću. Ta Božja svemoć stoji čovjeku na raspolaganju. Ona se aktivira molitvom za ono za što ga se moli. Ako čovjek bude s onima koji mole, naći će se u velikom mnoštvu i u Bogu, osjetit će snagu svoje molitve, Božju moć i pomoć. Kad se čovjekova molitva i Božja moć spoje, nastaje božanski svijet, raj na zemlji. Molitva približuje i čini nazočnim nevidljivoga Boga u vidljivu svijetu. Bog ne dolazi u silnom vihoru, potresu ili ognju, nego u tihom i blagom lahoru (1 Kr 19, 11). On djeluje poput nečujnoga rasta ruže koja miriše i pšeničnoga zrna koje hrani život čovjeku. Bog nije na nekom dalekom mjestu, nego je posvuda gdje se čovjek nalazi i živi, diše i moli. Na čovjeku je da skine vanjski zemaljski zastor i da ga ugleda i ostane u nj zagledan, da ga čovjekov duh spozna, i bit će kao u nebu. To je molitva. To se postiže molitvom. To je snaga molitve.
Tako i mi s obzirom na rusku agresiju na Ukrajinu ne trebamo uvjeravati Boga da promijeni svoj odnos prema ratu, da se više založi, da kazni odgovorne, jer Bog uvijek, u svakom trenutku, sam od sebe čini sve što je potrebno i što je najbolje. Nije problem u Bogu koji bi bio pasivan i ravnodušan prema zlu koje donosi rat, nego u zlom vođi i onima koji ga u zlu podupiru. Ali je isto tako sigurno da je Isus na više različitih mjesta i načina rekao: »Molite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se« (Lk 11, 9-10). Stoga treba moliti da se ruski predsjednik i njegova svita obrate, tj. da se odvrate od rata, od činjenja zla, da napuste Sotonu i prihvate Boga koji jednako voli sve ljude, svoju djecu. Bog »može učiniti mnogo više od onoga što mi možemo moliti ili zamisliti« (Ef 3, 20). Jedini uvjet za to je naša molitva; ona je, zamislite, snaga koja pokreće Boga, koja aktivira Božju svemoć!
Molitva je doprinos koji svatko od nas može dati kako bi se stvorila tolika duhovna energija, snaga, koja će »omogućiti« Bogu da spasi čovjeka i svijet od uništenja. Molitva vodi k spoznaji prave naravi Boga i čovjeka i njihova stvarnoga međusobnoga odnosa. To je najveća snaga koja nadmašuje sve ljudske predodžbe o Bogu i čovjeku. To su misli koje su dostojne Stvoritelja svemira i nas ljudi, koji smo njegova ljubljena djeca. Bog će i u ovom ratu u Ukrajini pobijediti preko naše intervencije molitvom kod Boga, koji je izvor i uvir svega što jest.
Moliti znači i slaviti Boga da bude njegova sveta volja kako na nebu tako i na zemlji (Očenaš). Molitvom se može utjecati na one koji donose gospodarske, političke, vojne i svake druge planove, na one koji odlučuju o sudbini svijeta i čovječanstva, jer je molitva najveća snaga pred licem Božjim: »I vinu se dim kadioni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje« (Otk 8, 4). Ako bi se molitve po Kristu i s Kristom neprestano dizale pred prijestolje Božje za mir, sreću svih ljudi, za pobjedu istine, pravde i ljubavi nad zlom, lažju i mržnjom, zar bi Bog ostao gluh na njih? To bi bila snažna molitvena armija koja bi bila jača od svih vojska i od svakoga oružja na ovom svijetu.
Bog može u tren promijeniti misli i namjere vodećih ljudi u svijetu ako ga se za to neprestano moli u ime Isusovo. Čini se kao da Bog uvjetuje svoje djelovanje našim molitvama. Problem je u tome što ta molitva ne bude neprestana i ustrajna do kraja, do njezina ispunjenja, nego ona dobro počne, neko vrijeme traje i nakon toga potpuno prestane. To se događa i s našim pojedinačnim osobnim molitvama. Činjenica je da je Bog po molitvi pojedinih svetaca ili kršćanskih zajednica kroz povijest mijenjao i danas mijenja srca i misli ljudi koji su najodgovorniji za pravdu i mir u svijetu.
Po duhovnim vrijednostima ljudski život na zemlji dobiva dimenziju božanskoga usmjerenja i nadnaravne uključenosti u Božji plan besmrtnoga života i sreće u kraljevstvu nebeskom. Kad se moli, povezuje se s neizmjernom svemoću koja je stvorila svemir i odredila njegovo savršeno funkcioniranje od najmanjega atoma do najsjajnijega sunca. Bog je jedini izvor energije iz koje se napaja sva druga energija u svemiru. Čovjek se molitvom spaja na taj Božji izvor energije. Zato je molitva svemoćna, najmoćniji oblik energije, najjača ljudska snaga.
