Ta mu je želja bila uslišana. Primio je milost opipati Uskrsloga.
Postoje načini na koje i mi dotičemo Isusa svojim rukama. Oni su uglavnom simboličke naravi, no vrijedni su za obogaćenje naše molitve i osnaženje naše vjere. Najizravniji način tjelesnoga dodira s njime je u svetoj pričesti. Crkva preporučuje da se Kristovo Tijelo primi iz svećenikovih ruku na usta, ali dopušta i pričest na ruke. U tom slučaju naše ruke postaju mali oltar na koji Isus dolazi pa moramo osobito paziti da one budu čiste i slobodne, jedna položena ispod druge, kojom ćemo sami prinijeti hostiju ustima. Uvijek moramo biti duboko svjesni da se u pričesti tjelesno sjedinjujemo s našim Gospodinom.
Za Isusa je dodir bio jako važan, pružao je i polagao svoje ruke na ljude, doticao ih, grlio, podizao. Njegov je dodir donosio blagoslov i ozdravljenje mnogima. Znamo iz evanđelja da su se ljudi gurali kako bi dotaknuli makar njegovu odjeću i to im je bilo dovoljno da ozdrave. To je ono što i mi činimo kada se dotičemo svetih predmeta moleći od Gospodina neku milost. Takvi tjelesni dodiri ne bi imali smisla bez ispravne vjere da uslišanje molitve ne dolazi od određenih predmeta nego od Boga kojemu se oni posvećuju.
Svi sakramenti sadrže jedan materijalni znak nevidljive Božje prisutnosti koji možemo tjelesno osjetiti. Kod molitve krunice pomaže nam ako rukama prebiremo zrnca krunice. Kada za blagdane činimo ophod oko oltara u crkvi, rukama opipavamo predmete na njemu. Stari je običaj da kod blagoslova kuća svi članovi obitelji u ruke uzimaju raspelo i poljube ga. U posebnim prilikama vjernicima se na štovanje izlažu relikvije svetaca koje se mogu i dotaknuti. To su samo neki primjeri dodira koji prati molitvu.
Poneki kršćani u obiteljima i vjerničkim zajednicama rado mole držeći jedni druge za ruke. Ta gesta nije nigdje propisana kao pravilo i ne bi ju se smjelo nametati jer postoje ljudi kojima bi to čak moglo stvoriti nelagodu, smanjiti sabranost u molitvi. Ona ima ljepotu i simboliku u povezivanju više ljudi kao karika jednoga molitvenoga lanca i ujedinjavanju njihovih srca.
Malena djeca drže se za ruke roditelja ili braće kako bi bila sigurna dok hodaju cestom. Zaljubljeni par držanjem za ruke pokazuje ljubav koju njih dvoje imaju jedno za drugo. Držanje za ruke daje osjećaj sigurnosti, zajedništva, sklada, ljubavi. Prikladno je činiti gestu dodira s drugima kada se zajednički moli na jednu nakanu.
Obred svete mise predlaže neposredno prije pričesti pružiti bližnjima ruku mira. Tu se odmah i navodi svrha toga dodira, a to je mir i pomirenje. Isus je protumačio da se prije dolaska pred Boga sa svojim darom i molitvom moramo izmiriti s braćom ako među nama postoji kakva svađa. Gesta pružanja mira nije, dakle, samo pozdrav i izraz prijateljstva, nego dijeljenje Kristova mira i priprava za osobno pristupanje pričesti. Ona nas uči da u braći i sestrama prepoznamo Krista. Prije nego što se povežemo s Kristom u pričesti, od nas se traži da se istinski povežemo i međusobno. Možemo zaključiti da je to glavni smisao geste dodirivanja, koja pomaže da ne stavljamo sebe u središte, nego nas treba usmjeravati k Bogu.
Priređuje: A. Katanec
2. Nakon znaka križa primite se za ruke.
3. Ostanite u kratkoj šutnji usredotočeni na dodir koji vas povezuje.
4. Izrecite pojedinačno kratku zahvalu za obitelj.
5. Na kraju zajednički izmolite Očenaš.
