Svaki korak koji u životu učinimo vodi nas bliže Bogu. Kada to shvatimo, onda i naše hodanje poprima jedan novi smisao…
Iz hodanja se razvila posebna pobožnost pod imenom hodočašće. U samom njezinu imenu otkrivamo o čemu se radi: hodočastiti znači hodati i istovremeno častiti Boga. Vjernici su od davnina putovali pješice do svetih mjesta i pretpostavlja se da je to nadahnulo današnja turistička putovanja na kojima ljudi traže odmor za tijelo i dušu.
Danas ljudi na hodočašća uglavnom odlaze automobilima, ali hodanje je i dalje sastavni dio svakoga hodočasničkoga puta. U svetištima se vjernici udružuju u zajedničke procesije, čine ophod oko oltara, dolaze po blagoslov pred svećenika, nose upaljene svijeće i sve to čine hodajući. Tu hodnja zapravo postaje molitva gibanjem tijela.
Crkva potiče vjernike da zajednički koračaju u procesijama za pojedine blagdane kao što su Svijećnica ili Cvjetnica jer se u njima imitira hod koji je sam Isus Krist prolazio do hrama i svetoga grada Jeruzalema. Hodanje kao molitvena gesta ima važno značenje kao nasljedovanje Krista Gospodina. Neki su od najljepših trenutaka u životu župe procesije za Tijelovo u kojoj se ističu prvopričesnici odjeveni u bijele haljine koji bacaju latice cvijeća putom kojim će proći svećenik noseći u rukama Presveti Sakrament, tj. svetu hostiju.
Pojedine pobožnosti kao što je križni put traže od ljudi da hodaju od postaje do postaje. Mladi jako vole odlaziti na planinarske križne putove gdje okruženi prirodom i u zajedništvu svojih vršnjaka prelaze planinske i šumovite predjele zaustavljajući se kod crkava i kapela na molitvu.
Nije potrebno ići daleko da bi hodanje postalo molitva. Svaki odlazak u crkvu od nas traži da noge usmjerimo prema Bogu. Uostalom, ako to želimo, svaki izlazak iz kuće može za nas postati malo hodočašće u kojem ćemo tražiti Božje tragove u prirodi, ljudima i stvarima pokraj kojih prolazimo.
2. Hodaj uspravno i sabrano.
3. Promatraj ljude pokraj kojih prolaziš i za svakoga od njih potiho izmoli kratku molitvu ili barem zaziv: »Bog te blagoslovio«.
4. Slobodno porazgovaraj s nekim poznatim ako ga susretneš.
5. U crkvi zahvali Bogu što si sretno stigao i zamoli blagoslov za sebe.
Lijep je običaj da se naklonimo i prekrižimo kada prolazimo pokraj raspela ili crkve, a to je uvijek prilika i za kratku osobnu molitvu. Neki ljudi redovito potiho mole dok šeću parkom ili ulicom, bilo da prebiru krunicu ili ponavljaju neku drugu kratku molitvu.
Molitvena gesta hodanja simbolički je najsnažnija za vrijeme mise, kada se oblikuje procesija pričesnika. Ljudi ustaju iz svojih klupa i kreću se polako jedan za drugim prema oltaru kako bi primili Tijelo Kristovo u pričesti. Hodaju sabrano i radosno (bez guranja i žurbe!), sklopljenih ruku, pjevajući pričesne pjesme, a potom se vraćaju do svojega mjesta zajedno s Gospodinom u svojem srcu (sve vrijeme i hodom pokazujući poštovanje prema svetomu prostoru). To je kretanje znak da kroz život idemo zajedno s mnoštvom vjernika prema Bogu i s Bogom nastavljamo put naprijed pa svećenik može zaključiti misu riječima: Idite (hodajte) u miru.
Priređuje: A. Katanec
