Samo 10 % razgovora čine riječi, a 90 % komunikacije događa se kroz naše geste, izraz lica, ton glasa, položaj tijela i drugo. Nekad je dovoljno da pogledamo nečije lice i već znamo kako se osjeća. Roditelji znaju prepoznati kada im dijete laže po njegovu držanju tijela. I Bog dobro zna što nam je na srcu čak i ako mu ništa ne govorimo.
Dok učimo moliti, nije dakle jedino važno naučiti riječi molitve, nego naći i prikladno mjesto i vrijeme, znati se sabrati, znati kako moliti i kako se ponašati za to vrijeme.
Istina je da se može moliti uvijek i svagdje, ali molitva će nam biti puno bolja ako budemo pozorni i na izvanjske stvari, tj. ako ne budemo molili samo riječima nego i gestama svojega tijela. Ruke, noge, oči, uši, svaki dio našega tijela služi našemu duhu, našoj duši, a može služiti i našoj boljoj molitvi.
Kad uđemo u crkvu, vidimo da većina ljudi cijelo vrijeme drži sklopljene ruke. To im pomaže da ostanu usredotočeni i aktivno sudjeluju u misnim obredima. Onaj tko drži ruke u džepovima, ili ih prekriži u laktovima, nesvjesno pokazuje da mu je dosadno. Sklopljene ruke stvarno mogu puno pomoći da nam sveta misa bude ugodnija i plodonosnija. Nije obvezno da uvijek molimo sklopljenih ruku, no dok smo zajedno u crkvi, i tim znakom pokazujemo naše jedinstvo u molitvi. Izgovaramo iste molitve i činimo iste geste. Osobito je važno da ruke budu sklopljene kod izgovaranja zajedničkih molitava, slušanja evanđelja i pristupanja svetoj pričesti. Iznimka je svećenik, kojemu misna knjiga propisuje posebne kretnje rukama. Pokušajte na misi pratiti kada i kako svećenik sklapa svoje ruke.
Sklapanje ruku može se učiniti na dva podjednako ispravna načina: ili ispruženim dlanovima ili prekriženim prstima obje ruke. Budući da čovjek najviše radnji obavlja rukama, kada ih sklopi, to je znak da je prestao raditi druge stvari i da je spreman posvetiti se samo Bogu. Sklopljenim rukama zapravo »povezuje« cjelokupno tijelo. Ako se sklopljene ruke drže spušteno, to ostavlja dojam nemara, a ako se drže previsoko čini se da osoba pretjeruje ili glumi pobožnost.
Sklopljene ruke najčešći su simbol za molitvu. Čak i na internetu ili na mobitelu, molitva se izražava sličicom (emojijem) sklopljenih ruku. U nekim kulturama ljudi sklapaju ruke za pozdrav ili kao poruku mira. U svakom slučaju, od davnine postoji tradicija sklopljenih ruku u molitvi. Tom gestom pokazujemo svoje poštovanje, poniznost i poslušnost Bogu.
U molitvi, sjedinjujući dlanove, mi svoje ruke stavljamo u Kristove i predajemo se njegovu vodstvu. No to nije predaja za zatvor (jer i prekršitelj zakona spaja ruke kad mu na njih policajac stavlja lisice), nego za bezgranično povjerenje našemu Gospodinu!
Svi želimo da naša molitva bude uslišana, da bude blagoslovljena, da nas približi Bogu. Upravo tu želju potvrđujemo sklopljenim rukama, koje su naša prva i osnovna molitvena gesta.
Priređuje: A. Katanec
2. Prebaci desni palac preko lijevoga u znaku križa.
3. Digni ruke i prisloni ih na tijelo u visini srca tako da prsti idu prema nebu.
4. Polako izmoli svoju najdražu molitvu.
5. Možeš i zatvoriti oči, za sabranost i zadržavanje usredotočenosti na molitvu.
