Poznato je da postoje lijekovi za »kontrolu težine« koji se propisuju zbog različitih zdravstvenih problema. No što ako se takvi ili slični lijekovi koriste isključivo zbog mršavljenja iz estetskih razloga? Je li takva upotreba moralno opravdana?
Vaše je pitanje izravno vezano uz moralnost ljudskih čina i njihovu opravdanost. Ako liječnik prosudi da netko mora uzimati neki lijek, pa i za »kontrolu težine«, vjerujemo da to radi u skladu s najboljim znanjem i savješću, pa je njegov čin moralno opravdan. A o moralnosti ljudskih čina uči Katekizam Katoličke Crkve (KKC) kada govori o dostojanstvu ljudske osobe te u broju 1749 ističe da čovjek po slobodi postaje moralni subjekt, a kada djeluje slobodno onda je i »otac vlastitih čina.« A takve se čine ili djela – budući da su slobodno odabrani na osnovu suda savjesti – onda i ćudoredno, to jest moralno može ocjenjivati.
Oni su, kaže KKC, »dobri ili zli«. Moralnost pak ljudskih čina ovisi o: izabranom objektu, o namjeravanoj svrsi ili o nakani te o okolnostima čina (KKC, 1750), a izabrani objekt jest dobro prema kojemu se »volja slobodno usmjeruje. To je materija ljudskog čina« (KKC 1751), i upravo taj izabrani objekt moralno pobliže određuje čin volje, dok je nakana bitna za moralnu prosudbu ili kvalifikaciju čina. A »nakana je pokret volje prema svrsi; ona je okrenuta prema cilju djelovanja. Usmjerena je prema dobru koje se od poduzete radnje očekuje« (KKC 1752). «
Prihvaćati sebe u skladu s dostojanstvom
U slučaju o kojemu pitate »dobro« bi bilo mršavljenje, što u sebi nije zlo. No, »dobra nakana (npr. pomoći bližnjemu) ne čini dobrim ni ispravnim neko djelo koje je u sebi neuredno« (KKC 1753), a »okolnosti, uključujući i posljedice, drugotni su elementi moralnog čina. One doprinose povećanju ili smanjenju ćudoredne dobrote ili zloće ljudskih čina (npr. svota neke krađe). One mogu smanjiti ili povećati počiniteljevu odgovornost (npr. činiti nešto iz straha od smrti)« (KKC 1754), ali u slučaju koji Vi spominjete nema te »težine«. No, okolnosti po sebi ne mogu promijeniti ćudorednu kakvoću samih čina; ne mogu učiniti dobrim ni ispravnim neki čin koji je u sebi zao« (KKC 1754).
Premda »moralno dobar čin pretpostavlja, istodobno, dobrotu objekta, svrhe i okolnosti« (KKC 1755), »krivo je prosuđivati ćudorednost ljudskih čina promatrajući samo nakanu koja ih nadahnjuje ili okolnosti (okolinu, društveni pritisak, prisilu ili nužnost djelovanja itd.), koje im tvore okvir« (KKC 1756), premda nam se čini – kod Vašega konkretnog pitanja – da ima »konkretnih postupaka koje je uvijek pogrešno izabrati, jer je njihov izbor nered volje, tj. ćudoredno zlo« (KKC 1761). Biti mršav ili vitak danas je želja mnogih – zbog društvenog pritiska, pa ljudima koji uzimaju lijekove zbog »estetike« nedostaje slobodna volja – ali mu ipak ne bismo smjeli podleći, nego se bismo trebali prihvaćati kakvi jesmo i u skladu s našim dostojanstvom.
