Suvremeni način života donosi nove bolesti, ali i pristupe liječenju koji se mijenjaju ne samo u liječničkim ordinacijama, nego i među pacijentima. Tako je s rastom uporabe interneta, kojim se prema statističkim podatcima u Hrvatskoj koristi 82 % stanovnika, uvelike postao prisutan trend »samoliječenja« korištenjem »Google doktora«. To mogu potvrditi liječnici kojima svakodnevno dolaze pacijenti koji su u konzultaciji s »Google doktorom« zaključili da navodno boluju od teške bolesti. S druge strane, postoje i oni koji koristeći se informacijama »Google doktora« ne odlaze k liječniku, nego na temelju podataka pronađenih na internetu provode samoliječenje, često i kroz rasprave na forumima, na kojim se može pronaći sve, od postavljene dijagnoze do savjeta o terapiji.
Govoreći općenito o zdravlju, podatci pronađeni na internetu mogu dati brojne korisne informacije za njegovo unaprjeđenje. Bogatstvo informacija iz raznih područja neiscrpan je izvor iz kojeg čitatelji mogu učiti o zdravu načinu života i izbjegavanju određenih rizika za zdravlje. Tako uporaba interneta proširuje zdravstvenu pismenost čitatelja te može biti velika pomoć i zdravstvenomu osoblju u zbrinjavanju određenih problema. Nadalje, u rubrikama koje govore o zdravlju sudjeluje velik broj zdravstvenih profesionalaca koji educiraju javnost. No važno je razlikovati savjete stručnjaka od paušalnih zaključaka koji se mogu pronaći na nekim mrežnim stranicama.
Ono što se može primijetiti čitajući članke o zdravlju jest »sindrom kopiraj-zalijepi«, u kojem autori članaka preuzimaju dijelove tekstova od drugih pa se na raznim portalima nalaze tekstovi s istim sadržajem i ponekad upitnom vjerodostojnošću informacija. Osim toga, može se pročitati i mnogo oprječnih tvrdnja koje zbunjuju čitatelje, kao npr.: »Kokosovo ulje je ‘čisti otrov’: znanstvenici s Harvarda tvrde da je to čudovište u organizmu«, a onda s druge strane: »Kokosovo ulje ima toliku nutritivnu vrijednost i ljekovito djelovanje da bi se trebalo koristiti u svakom domaćinstvu«. Ili: »Prema nizu studija, konzumacija crvenoga mesa povezana je s pojačanim rizikom za rak, arterosklerozu (bolesti krvožilja), moždani udar, Alzheimerovu bolest, čak i dijabetes tipa 2«, a na drugim portalima potpuno suprotno: »Velike studije u SAD-u i EU-u mijenjaju prehrambene smjernice: crveno meso smatra se dijelom uravnotežene prehrane, vrijednim izvorom kvalitetnih proteina, omogućuje osjećaj sitosti i kontrolu težine.« Sličnih primjera s drugim temama postoji napretek, a ako se pažljivo prati, vidljivo je da se gotovo identičan tekst može pronaći na nekoliko portala. Često nisu navedeni važni podatci o istraživanjima na osnovi kojih bi se mogla provjeriti vjerodostojnost podataka, a upitno je i tko je prevodio tekst i je li dobro interpretirao zaključke.
Zamke virtualne ordinacije mogu biti mnogobrojne, a među njima je i cyberhondrija. To je termin novijega datuma koji se odnosi na osobe koje stalno pretražuju internet čitajući o bolestima te na osnovi pročitanoga zaključuju da i sami boluju od tih bolesti. Dakle, kod cyberhondrije postoje dva aspekta: stalno pretraživanje informacija o zdravlju na internetu i pretjerana zabrinutost za vlastito zdravlje na osnovi pročitanih informacija, a povezana je s pogrješnim interpretacijama tjelesnih pojava koje se tumače kao ozbiljna bolest. Postoje brojni simptomi koji se pojavljuju kod potpuno bezazlenih stanja, ali i kod ozbiljnih bolesti, na primjer glavobolja, bolovi u kostima, umor, znojenje i slično, pa tako čitatelj može zaključiti da je glavobolja posljedica tumora na mozgu, kostobolja rak kostiju i slično. Takav pristup može i pogoršati stanje kod osoba koje već boluju od nekih bolesti jer na internetu nalaze razne simptome koje povezuju s pogoršanjem svojega zdravstvenoga stanja. Stalno proučavanje simptoma mogućih bolesti povećava strah koji može djelovati sugestivno, odnosno da se zaista osjećaju bolesno. Takvo stanje često se događa i nakon iznenadne smrti osoba iz neposredne okoline ili medijski poznatih osoba. Stoga takve osobe mogu patiti od zdravstvene tjeskobe koja uključuje stalne analize vlastitoga zdravlja, strah za vlastito zdravlje, a često i stalni obilazak liječnika. U takvim slučajevima pacijenti ni nakon isključivanja teške bolesti ne vjeruju liječniku, nego traže nekoliko mišljenja.
