Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) objavio je osnovne statističke podatke o stanju u sustavu mirovinskoga osiguranja krajem 2018. odnosno početkom 2019. godine. S obzirom na to da takve statistike za prosječnoga čitatelja mogu biti teško razumljive, potrebno je pojasniti barem neke važnije pokazatelje.
Važni su podatci o prosječnoj plaći ostvarenoj u Hrvatskoj za 2018. i minimalna plaća za 2018. i 2019. godinu jer samo u usporedbi mirovine s prosječnom plaćom može se prosuditi stvarni životni standard umirovljenika. Nadalje, važan je i podatak o visini zakonom propisane minimalne plaće. Naime, osiguranici koji više godina primaju minimalnu plaću moraju znati da će im takva minimalna plaća biti odlučujuća i za određivanje visine njihove buduće mirovine. Prema tome, minimalna plaća, iako je pokušaj države zaštititi zaposlenike u određenom minimalnom standardu, istodobno u sebi krije i opasnost da dugoročnijim primanjem takve minimalne plaće, a kasnije zbog minimalnoga prosjeka, ostvaruju niske mirovine. Jedina im je zaštita okolnost da umjesto takve niske mirovine primaju isplatu zajamčene najniže mirovine, koja se ne određuje prema prosjeku plaća pojedinoga osiguranika, nego se određuje samo prema godinama staža. Zato za većinu korisnika najnižih mirovina takva mirovina iznosit će manje od minimalne plaće. S tim u vezi postavlja se pitanje kako može i može li uopće najniža mirovina biti jamstvo minimalnoga životnoga standarda korisniku najniže mirovine. Ta je činjenica posebno upozoravajuća s obzirom na okolnost da raste broj korisnika najnižih mirovina, baš zbog niskoga prosjeka mjesečnih plaća za većinu. Dodatno je zabrinjavajuća i činjenica da i većina zaposlenika s ostvarivanim prosječnim plaćama pada pod »zaštitu« najniže mirovine.
Zato svatko može prognozirati svoj budući umirovljenički, pa i socijalni položaj, uspoređujući svoju plaću s minimalnom plaćom i prosječnom plaćom svih zaposlenih u Hrvatskoj.
Dakle, valja poći od aktualnih statističkih podataka za plaće i mirovine:
– neto minimalna plaća za 2019. g. iznosi 3000 kuna;
– prosječna neto plaća za prosinac 2018. iznosi 6237 kuna.
Budući da pregled ukupnih statističkih podataka HZMO-a obuhvaća sve umirovljenike u Hrvatskoj, bez korisnika mirovina hrvatskih branitelja Domovinskoga rata i bez korisnika mirovina pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane i sl., s tim da uključuje korisnike mirovina ostvarene primjenom međunarodnih ugovora, teško je dobiti stvarnu sliku mirovina ostvarenih samo na temelju rada i plaćanju doprinosa u Hrvatskoj. Tako se ne može dobiti ni prava slika odnosa broja umirovljenika i zaposlenika, takozvanih »čistih umirovljenika« u Hrvatskoj (dakle onih koji su stalno živjeli i radili u Hrvatskoj i plaćali mirovinske doprinose samo u RH).
Zato je razborito koristiti se samo statističkim podatcima iz tablica HZMO-a koje prikazuju podatke o mirovinama i broju korisnika bez primjene međunarodnih ugovora (to je bitno razlikovanje). Na osnovi tih podataka, bez primjene podataka o inozemnim mirovinama, stanje na dan 1. siječnja 2019. je sljedeće:
Ukupan broj korisnika mirovina je 970 484, a prosječna mirovina iznosi 2688,12 kn mjesečno. No kako je broj osiguranika na dan 31. 12. 2018. bio prikazan sa 1 506 912, a broj korisnika čistih hrvatskih osiguranika bio je samo 970 484 (a ne 1 236 258), proizlazi da je odnos broja umirovljenika u odnosu na broj osiguranika povoljniji od odnosa 1 : 1,22 (kako je prikazan). Prema tome, iako tablica HZMO-a u prikazivanju odnosa broja osiguranika (1 506 912) u odnosu na broj umirovljenika (1 236 258) ispravno prikazuje odnos 1 : 1,22, ona zanemaruje činjenicu da brojni naši građani koji su ostvarili i inozemne mirovine nisu velik teret državnomu proračunu, nego naprotiv dobitak, koji dolazi s devizama dobivanim za inozemne mirovine. Prema tome stalno plašenje građana prije izglasavanja reforma mirovinskoga zakona tobože neizdrživim odnosom broja korisnika mirovina u odnosu na broj aktivnih osiguranika koji uplaćuju doprinose prenapuhano je, odnosno s financijskoga gledanja neispravno.
Polazeći od visine prosječne mirovine tzv. čistoga hrvatskoga umirovljenika u svoti od samo 2688,12 kn, proizlazi da ona iznosi manje od 43 posto prosječne neto plaće u RH, a to je nedopustivo malo, posebice ako je prosječan staž 30 godina i 11 mjeseci.
Žalosna je također činjenica se od 970 484 umirovljenika čak za 216 924 isplaćuje zajamčena najniža mirovina (prosječna visina 1701,05 kn).
Kada bi se analizirali ostali podatci s posebnim izdvajanjem kategorija korisnika invalidskih i obiteljskih mirovina, a osobito prijevremenih mirovina, podatci bi bili još zanimljiviji. Potvrđivali bi namjeru zakonodavca za daljnjim smanjivanjem mirovinskih prava, a postoji sumnja da je to bila stvarna namjera zakonodavca.
Glede ostalih korisnika mirovina koje se isplaćuju na teret državnoga proračuna valja navesti da su to pripadnici Hrvatske domovinske vojske 1941. do 1945. (broj korisnika 4976 s prosječnom mirovinom 2423,53 kn), bivši politički zatvorenici (broj korisnika 3024, prosječna mirovina 3859,08 kn), sudionici NOR-a (broj korisnika 11 416, prosječna mirovina 2828,67 kn), pripadnici bivše JNA (broj korisnika 5988, prosječna mirovina 3203,25 kn), hrvatski branitelji Domovinskoga rata – HBDR (broj korisnika 71 259, prosječna mirovina 5743,79 kn), pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane – HVO (broj korisnika 6765, prosječna mirovina 3037,15 kn). Ispuštene su neke manje brojčane skupine koje također ostvaruju mirovine po posebnim propisima (djelatne vojne osobe, zastupnici, akademici, bivši službenici u saveznim tijelima bivše SFRJ i drugi).
