Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) otprilike svakih šest godina objavljuje opsežno izvješće o klimi, bolje rečeno o klimatskim promjenama, iza kojega stoji rad nekoliko tisuća znanstvenika. Upravo taj je dokument podloga za pregovore država o smanjivanju emisija stakleničkih plinova čiji je rezultat Pariški sporazum koji je prije dvije godine, 4. studenoga 2016., stupio na snagu, a nakon kojega se, unatoč sve lošijim vijestima o posljedicama klimatskih promjena, ništa spektakularno nije dogodilo, osim što su Sjedinjene Američke Države, drugi najveći onečišćivač atmosfere, izišle iz toga pravno obvezujućega globalnoga sporazuma. Upravo bi Pariški sporazum trebao osigurati zadržavanje porasta prosječne globalne temperature ispod 2 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje i ulaganje napora za ograničavanje rasta temperature do 1,5 Celzijevih stupnjeva.
Kako bilo, IPCC je nedavno izdao Posebno izvješće o klimatskim promjenama koje je pokazalo da bi ograničavanje podizanja Zemljine temperature do 1,5 Celzijevih stupnjeva zahtijevalo globalni odaziv jer bi neto emisije ugljikova dioksida do 2050. godine trebale dosegnuti – nulu! Ako se pak trenutačna stopa njegovih emisija nastavi, cilj od 1,5 Celzijevih stupnjeva toplije globalne temperature u odnosu na predindustrijsko razdoblje bit će dosegnut između 2030. i 2052. godine. Izvješće stoga ne ostavlja mjesta dvojbi (koliko god SAD sumnjao u stvarnost globalnoga zatopljenja) o potrebi hitne akcije u smjeru drastičnoga rezanja emisija stakleničkih plinova.
Naime, već danas je, ako nakon ovako tople jeseni još tko dvoji o tome da Zemlji raste temperatura, prosječna globalna temperatura za 1 Celzijev stupanj viša u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Posljedice su već znane i nimalo ugodne, ponegdje i ubojite. Snažni vremenski ekstremi, od suše do razornih padalina i bujica, dugotrajnih toplinskih valova s rekordno visokim temperaturama, otapanje leda na Arktiku i povećanje razine mora, neke su od pojava povezane s promjenom klime o čijim razornim posljedicama vijesti stižu iz svih krajeva svijeta.
U povodu pak godišnjice stupanja na snagu Pariškoga sporazuma oglasila se i Platforma za dobru energiju upozorivši da je i Republika Hrvatska njegova potpisnica te da je time preuzela obvezu smanjivanja emisija stakleničkih plinova, pri čemu je nužna tranzicija prema zelenoj energiji. Kako ističu, na putu svoje energetske tranzicije Hrvatska je napredovala povećavajući instaliranu snagu obnovljivih izvora energije. Međutim, na brže promjene obvezuje ju i članstvo u Europskoj uniji, budući da do kraja godine treba predati prijedlog svojega nacionalnoga energetskoga i klimatskoga plana za razdoblje do 2030. godine, a do kraja sljedeće i završni plan. Taj plan treba pokazati koliko će Hrvatska kapaciteta obnovljivih izvora energije instalirati do 2030. godine te kojim će mjerama olakšati administrativne zaprjeke potencijalnim investitorima.
Naime, uz velike investitore, sve više građana, malih i srednjih poduzetnika traži svoje mjesto na tržištu održive energetike. Tako se pojedinci, zadruge, organizacije civilnoga društva, privatni sektor i lokalna samouprava kreću prema većoj primjeni obnovljivih izvora energije te se za to koriste različitim oblicima financiranja, poput primjerice udruživanja u energetske zadruge, financiranja projekata obnovljivih izvora energije sredstvima iz EU-a, financiranja grupnim ulaganjem… Iz Platforme za dobru energiju stoga upozoravaju da je za ostvarivanje ciljeva Pariškoga sporazuma i izgradnju suvremenoga energetskoga sustava potrebno snažnije djelovati – donijeti kvalitetne dugoročne strategije i znatnije uključiti obnovljive izvore energije. Naime, potencijal obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj mnogo je veći od njihove dosadašnje primjene te je to i važna prilika za gospodarski rast.
Proizvodnja električne energije iz domaćih resursa otvara nova radna mjesta, a ujedno dugoročno smanjuje njezin uvoz te doprinosi razvoju društva u cjelini. U Platformi procjenjuju da trenutačni investicijski potencijal u obnovljive izvore energije iznosi oko milijardu eura, međutim da bi ga se realiziralo, Hrvatska mora svladati nekoliko ključnih izazova. Primjerice, izraditi Strategiju energetskoga razvoja koja će zacrtati jasne i realne ciljeve u segmentu obnovljivih izvora energije, donijeti nužne podzakonske akte, brže i učinkovitije stvarati zakonodavni okvir te osigurati predvidiv poduzetnički i ulagački okvir. Također, treba smanjiti troškove kapitala, budući da je u Hrvatskoj trošak kapitala za solarne i vjetroelektrane jedan od najvećih u Europi, kao i provesti tranziciju sustava poticaja prema premijskom sustavu čime će se uvesti transparentnost i stvoriti pozitivno ozračje za razvoj energetskoga poduzetništva i poticanje proizvodnje na mjestu potrošnje. Bez toga, poručuju iz Platforme za dobru energiju, investicije u projekte obnovljivih izvora u Hrvatskoj će stagnirati dok u našem okruženju zamjetno rastu. Platforma okuplja predstavnike civilnoga sektora, akademske zajednice i gospodarskih udruženja s ciljem promicanja suvremenih trendova i provođenja kvalitetnih javnih politika iz područja obnovljivih izvora energije.
Što se pak javnih politika tiče, činjenica je da, iako je još prije godinu dana Prijedlog Strategije niskougljičnoga razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. s pogledom na 2050. prošao javno savjetovanje, njezino je donošenje odgođeno do izrade nove energetske strategije. Iako se logičnim čini da bi niskougljična strategija – kao ona koja daje okvir za tranziciju hrvatskoga društva prema niskougljičnomu razvoju te je još k tomu već prošla i javnu raspravu – trebala biti donesena prva, a s obzirom na to da bi iz toga okvira trebala proizići i energetska strategija kao jedna od sektorskih, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić odlučio je da se usvajanje niskougljične strategije odgodi do izrade energetske. Tako je prošla još jedna godina, a nedavno je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike objavilo da je Energetski institut »Hrvoje Požar« izradio Zelenu knjigu, odnosno, analitičke podloge koje prethode izradi same Strategije energetskoga razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom do 2050. te poziva svu zainteresiranu javnost da do 22. studenoga 2018. godine dostavi svoje komentare kako bi ih se moglo uvrstiti prilikom izrade same Strategije. Nacrt Zelene knjige može se preuzeti na mrežnim stranicama ministarstva.
Želi li se ograničiti globalno zatopljenje na 1,5 Celzijevih stupnjeva, nedvojbeno je potrebno hitno i neodgodivo poduzeti dalekosežne mjere u tranziciji u svim sektorima, od energetike, korištenja zemljišta, urbanizacije i infrastrukture (uključujući transport i gradnju) kao i industrije. S druge pak strane, ograničavanje porasta globalne temperature do 1,5 Celzijevih stupnjeva donosi brojne dobrobiti ljudima i prirodnim ekosustavima, pa i time što će čovječanstvo i priroda dobiti više vremena za prilagodbu na već izmijenjene klimatske uvjete. No najvažnije je ipak da napokon zaživi svijest da će odluke koje se donose danas, a vrijeme za radikalnu promjenu smjera istječe, dalekosežno odrediti kakav će život biti moguć na planetu Zemlji. Više nema vremena za prebacivanje odgovornosti. Svakoga dana ljudi svojim životnim stilom i odlukama koje donose smanjuju ili povećavaju emisije stakleničkih plinova koji mijenjaju klimu i s time uvjete života na planetu. Čovjek je dokazao da ima moć uništavati Zemlju, pa je sad zadnji čas za upit: Ima li čovječanstvo dovoljno pameti da ju uščuva? Ili bolje rečeno, savjesti…
