Zašto većina ljudi preferira u medijima tražiti samo loše vijesti? Odgovor na pitanje koje se u mnogih javilo osobito u vrijeme pandemije, kao i nakon početka rata u Ukrajini, dosad su pokušala dati i različita znanstvena istraživanja. Njime su se pozabavili i stručnjaci projekta »Obitelj i mediji«.
Potreba za isključivo lošim vijestima ne može se poistovjetiti s potrebom za informiranjem, koja je i svojevrsna dužnost svakoga člana suvremenoga društva, upozoravaju iz »Obitelji i medija«.
Paradoksalno, tumače iz europskoga projekta, uzrok traženja loših vijesti određeni su strahovi, zabrinutosti i nesigurnosti koji postoje od ranije. No takvi se strahovi otkrivanjem novih i sve katastrofičnijih vijesti samo potenciraju, umjesto da se ublažavaju. Ipak, prema stručnjacima iz »Obitelji i medija«, nezanemariv dio problema leži i u suvremenim medijima koji na naslovnice sami po sebi guraju isključivo negativne pojavnosti pa se čini da se u svakidašnjici i ne događa ništa drugo. »Ni jedna dobra vijest nije vijest«, uzrečica je koja sažimlje takvu medijsku politiku. No prekomjerna izloženost samo lošim vijestima nosi ozbiljne posljedice. Isključivo negativne informacije onemogućavaju sposobnost pojedinca procijeniti kakva je stvarna važnost nekoga pozitivnoga događaja. Jer, u skladu s navedenom uzrečicom, samo je negativni događaj – događaj.
Rješenje koje predlažu iz »Obitelji i medija« nije da pojedinci negativnosti koje se događaju izbjegavaju, da ne čitaju novine ili da ne gledaju televiziju. »Tragajmo za pričama koje njeguju nadu – kao što je svjedočanstvo misionara koji je spasio 45 djece od bomba u Ukrajini. (…) U nama postoji potreba da vidimo, tražimo i donosimo dobro, a ne da se pasivno podvrgavamo negativnim događanjima«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
