– Sretna ti, Vilko, ma sretna nama svima 10. obljetnica! – radosno me, na rubu preskupa gradskoga Adventa bez došašća, presreće stara prijateljica proljetno probuđena imena Vesna (danas praktički izumrla među mališanima). – Možeš li zamisliti da je prošlo već deset godina…
– Od čega? Koju, kakvu to desetu obljetnicu slavim? Otkako na fotkama više ne prepoznajem toga proćelavog i tromog dedeka koji se bezobrazno odaziva na moje ime? – iskreno sam zbunjen jer sve moje važne godišnjice već hvataju veće desetice (sve do krunice).
– Pa deset je godina od našega referenduma za brak! – ponosno procvala Vesnica, baš kao staroslavenska božica. – Ako si ti i zaboravio, sigurno nisu tvoje kćeri, koje su skupa sa mnom prikupljale potpise, trpeći dobacivanja »svih predsjednikovih ljudi«, svih onih slobodno naprjednih, koje su predvodili najavangardniji tadašnji predsjednici države i vlade, glasno se po medijima protiveći našoj »zatucanoj inicijativi«. A kad ono, mi ih na referendumu pomeli, na dosad jedinom »festivalu demokracije«, održanom 1. prosinca! I još su nam prethodno stalno »letvicu podizali« izmislivši dotad nezapamćeni »hrvatski demografski bum«, po kojem nam je broj stanovnika toliko porastao da smo u samo petnaestak dana prikupljanja potpisa morali umjesto predviđenih 375 tisuća prikupiti 451 tisuću potpisa! A mi smo ih, ma i ti skupa s nama, prikupili za svaki slučaj 750 tisuća! Eto, to ti čestitam, brak u hrvatskom Ustavu!
– Ma hajde, mogla si i pričekati da prođe prosinac – nepobjedivi cinik u meni izvlači bočice s najopakijim otrovima – pa mi u 2024. godini čestitati desetu godišnjicu Zakona o životnom partnerstvu, kojim smo s vrha naših hrvatskih vlasti na brzaka istospolnim zajednicama dali gotovo sve što je taj referendum želio spriječiti… Ili si mogla pričekati još koju godinicu pa mi 2026. čestitati i petu obljetnicu odluke Upravnoga suda da istospolni, ne-bračni ali životni, partneri mogu biti i posvojitelji? Sve da ne bi bili diskriminirani, valjda ni po Ustavu?… Ukratko, draga moja Vesna, ni lijeva ni desna, meni se nekako čini da je ta referendumska odluka, taj naš izglasovani brak postao tek mrtvo slovo u Ustavu…
– Jao vama, malodušni, ili kako se to već kaže za takve depresivce i bezvoljnike poput tebe! Ustav je najviši i temeljni pravno-politički zakon i dokument neke države, to valjda znaš i priznaješ? E, pa našim referendumom i amandmanom na taj šezdeset i neki članak mi smo u prosincu 2013., ovak’ ili onak’, promijenili i taj najveći zakon! Članak je promijenjen, ostaje nam još samo promijeniti vlast, valjda ćemo naći koga između onih 70-ak posto koji su prije deset godina potpisali da brak muškarca i žene bude zapisan i u Ustavu.
– Ako se dosad i oni nisu već politički istospolno »poženili« ili »poudali«… – promrmljah sebi u nepodštucani brk.
