Treći igrani dugometražni film redatelja i scenarista Pave Marinkovića jest »Bosanski lonac« nastao u hrvatsko-bosanskohercegovačko-austrijskoj produkciji, a stvarao se, »kuhao se«, iznimno dugo zbog financijskih teškoća. Premijerno je prikazan ljetos na Sarajevskom filmskom festivalu, a sada je u hrvatskim kinima.
Marinković već godinama živi u Beču, prošao je puno sličnih situacija kao i glavni lik njegova filma Faruk Šego te ističe da mu je to najosobniji film. Naime, u Austriji ima puno ljudi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su onamo došli u različito vrijeme zbog različitih razloga, ali svi u želji da ondje rade i imaju bolji život. Najpoznatiji su kao obični radnici, gastarbajteri, i takvih je najviše. Ali ima i onih koji žele umjetnički djelovati. Njima je teže jer moraju dokazati da su njihova djela važna za kulturu, kako bi mogli ondje ostati.
To je slučaj i s Farukom (Bašić), koji se predstavlja kao bosanski pisac, ali roman ne uspijeva napisati te pribjegava davnomu kazališnomu komadu. Jedinu iskrenu potporu ima u prijateljici Dragici (Bebić). Svi glumci uvjerljivo donose živopisne likove.
Na početku je filma sekvenca snimljena kao da je dokumentarac, koja prikazuje što je i kako se kuha jelo bosanski lonac. No to je metafora za ljude različita podrijetla koji su se našli u Austriji i drže se skupa, ali i za različite dijelove filma, koji je ipak predug. Velika se razlika vidi i u srazu austrijskoga i bosanskoga mentaliteta i pravila, uređene i neuređene države. To je vrlo dobro, ali katkad i mučno prikazano, unatoč pokojim komičnim trenutcima.
