S pojavom interneta i drugih globalnih komunikacijskih sustava potjera za detaljnim informacijama o prehrambenim proizvodima postala je svakodnevna i masovna pojava. Sve je veći udio potrošača koji se redovito koristi javno dostupnim podatcima o nutritivnom sadržaju, o prehrambenim aditivima, o kalorijskom sadržaju, o podrijetlu proizvoda… Na portalima, društvenim mrežama i drugim mrežnim stranicama i medijima samouki »nutricionisti« pronalaze materijale o funkcionalnoj hrani, o visokoproteinskim jelovnicima za razvoj mišićne mase, o mnogim dijetama poput paleo, keto, South beach, o Atkinsonovoj ili sirovoj dijeti. Štoviše, informatički pismeni potrošači lako dolaze i do znanstvenih podataka o hrani, do službenih regulativa, sudskih odluka ili marketinških trikova industrije.
Takvi su potrošači zahtjevni, sumnjičavi prema ponudi na tržištu, ali često i naivni jer slijede neprovjerene savjete različitih gurua prehrane, molekulske gastronomije ili inovativnih kuhinja. Pod utjecajem »blogera i influencera« mijenjaju se recepti i trendovi u prehrani, baš poput modnih kolekcija. No ne mijenjaju se samo nutricionistički stilovi, nego i stajališta o tome što je zdravo jesti. Takvu nestalnost u kulturi prehrane opisuje Charlotte Commarmond, engleska ekspertica za marketing i inovacije: »U današnje je vrijeme ponašanje potrošača nekonzistentno, a njihove izmjene trendova ubrzane su uporabom digitalnih tehnologija. To posebno vrijedi za milenijalce. Oni žele znati što više o onome što jedu pa svjedočimo porastu istraživanja na internetu i u trgovinama. Takav pristup potrošača stavlja prehrambene proizvode pod poseban nadzor i povećalo.«
Zanimljivo je da se u krugovima prehrambene industrije nepovoljno gleda na pojavu skeptičnih i znatiželjnih potrošača, kupaca koji misle da uporabom interneta mogu ispravno preoblikovati i svojevoljno mijenjati prehrambene navike. Predstavnici velikih prehrambenih industrija započeli su kampanju kojom žele upozoriti javnost i mjerodavne institucije da mnogi digitalni dijetalni savjeti nisu utemeljeni na znanstvenim činjenicama. Upućeni eksperti taj projekt nazivaju – pokušajem demistifikacije nutricionističkih informacija u digitalnom prostoru. Prehrambena industrija, koja je često u sukobu sa stajalištima akademske znanosti, sada »okreće ploču« i zahtijeva da se poštuju znanstveni rezultati, odnosno pokušava zaustaviti bujanje tvrdnja iz »domaćih kuhinja« koje su oprječne, netočne i nisu u skladu sa znanstvenim uvidima.
Prodaja zdravstveno upitnih proizvoda i ugroženost ljudskoga zdravlja rabe se kao izgovori za zabrinutost prehrambene industrije. »Lažne vijesti« i informacijski kaos oko hrane dezorijentiraju potrošače i sprječavaju pristup provjerenim robnim markama. Čini se, ipak, da pravi razlog industrijske akcije nije sigurnost potrošača, nego zaštita financijskih interesa. Pojava alternativne scene na tržištu hrane izravna je konkurencija konvencionalnoj industriji. Radi se o malim, ali brojnim poduzetnicima, koji su postali takozvani trendseteri, koji su neovisni o velikim proizvodnim sustavima, pa preko noći mogu mijenjati svoju tržišnu strategiju. Oni su fluidni, ali vrlo inovativni, pa se uvijek novim asortimanom mogu predstaviti javnosti. To je nešto što glomazna prehrambena industrija ne može lako postići ni dovoljno brzo pratiti. Stoga takva golijatska industrija gubi dio tržišta i taj je dio nestaloga kolača svake godine sve veći.
U potrazi za rješenjem rastućega problema predstavnici velikih prehrambenih kompanija otkrivaju bolju komunikaciju s javnošću kao jedan od ključnih načina opstanka na tržištu. Savjetnici industrije predlažu da se posluže istim mehanizmima djelovanja – da iskoriste utjecaj blogera i da prihvate informacijski rat u digitalnom prostoru. U tu je svrhu potrebno uključiti slavne osobe, »mummy blogere« koji pokrivaju teme kućanstva, roditeljstva i djece te »mikroinfluencere« koji promiču nove životne stilove. Uz prikladne naknade autorima digitalnih sadržaja, očito je da će prehrambena industrija sve veći dio svojega marketinga preseliti na Instagram, Twitter i Facebook. To samo znači da će informacijska magla o hrani biti sve gušća.
