– O, stric Ivo! Pa kojim dobrom? – klikće moja ženica iskreno iznenađena posjetom najmlađega mi otčeva brata, koji je rođenjem upao u generacijski procjep da ne zna jesu li mu bliži »prestari« brat i sestra ili mi »premladi« nećaci.
– Pa evo, i ja sam uskrsnuo! – čujem pjenušavi glas vječnoga momka. – Malo kasnim, ko i pravoslavni Uskrs, ali tu sam!
– Ali… pa ove godine bio je isti dan kad i naš Uskrs – nesigurna postaje Jelica.
– Ma daj! Ozbiljno? Vidiš, svijet se kreće! Idemo naprijed! – pršti stric. – Svejedno, to ni razlog da vam ne pojedem sve uskrsne ostanjke! Ak’ vam je išta ostalo u tak’ demografski bogatoj kući!
– Joooj, kako ne bi! – preradosna počinje moja ženica izvlačiti i šunku i pincu, i sve što jedem već sedmi dan jer »vidje Jelica da je to dobro«. – Samo navali, striče…
– Jer ak’ ne ću ja, »budete to hitili pajcekima«, ha? – smije se, žvače i priča stric »tri u jedan«. – Eeeeh, nema više pristojnih kuća s pajcekima. Svi kupujemo meso koje se tovi u najlonu.
– Evo, stric, popij si i gemišta! – već točim jer »bolesnog se pita, a zdravom se da«.
– A ne, ne… ili, hajd, daj jednoga! Znaš, vozim pa…
– Voziš?! Ti još voziš??
– Neg’ kak! Pa tek za tri »ćoškaste« imat ću »okruglih« 70! I što se ti čudiš, šmrklivec jedan, vidi se da ne pratiš ni najave novoga zakona o prometu!
– Nešto sam vidio… – kao »prvo pero familije« ne smijem pokazati neinformiranost – da će oni koje triput ulove pijane za volanom morati na izvanredni liječnički?
– Ajd, to im je još nekak, makar dok ih triput ulove, takvi će se mulci bar 30 puta vozit’ pod gasom! Nego, skoro im je prošlo da bi se na obvezan liječnički pregled za produljenje vozačke moralo već nakon 65.! Pa su onda ipak pomaknuli na 70…
– Čekaj, čekaj malo! – razotkrivam se neinformiran. – Pa zar nije i 65. već kasno? A ja se pitam ne će li tko otkriti da je meni s jedva pedeset vid već propao za pet dioptrija i da sam preživio blaži srčani… Jer vozačka mi svejedno vrijedi do 65.!? A sad će mi to, znači, još produljiti, »naslijepo«?!? Ma, trebalo bi na taj pregled odmah nakon 60.!
– Kakve to bedastoće govoriš?! – gleda me stric kao da sam mu rekao da će Dinamo dočekati proljeće u Europi. – Kakvi pregledi u toj mladosti?? Pa to bi bio udar na prazan džep umirovljenika!
– Umirovljenika?… Je da, kad si ti utekao tko zna s koliko! A ja bi sad trebao raditi do 65., 67., još malo i 70.!
– Je, pa vidiš i sam! Ne će valjda dečke koji još rade tjerati na liječnički! – okrene stric vodu na svoj mlin. – Znaš onu: »tko je za vojsku, taj je i za ženu«? Tako i »tko je za posao, taj je i za vozačku«! Ma nemaju oni kaj provjeravati prije 75.! Danas su ljudi mlađi neg nekad! Osim toga, sinek moj, pa za koju godinu prosječna starost u zemlji će nam biti oko 60! Ne budemo onda valjda tjerali mlade dečke na pregled kod doktora starijih od njih? Dobro je da su to digli na 70! A sad je vrijeme da i ja polako dignem sidro! – gladeći se po zaobljenoj košulji pridigne se stric. I umah malko zatetura!
– Hej, stric – priskočih – pa ti se njišeš! Od jednog gemišta??
– Ma ni to ništ, to je sad šunkica sjela na pravo mjesto! – lakonski odgovara stric, i dalje ciljajući zamišljenu crtu pred nogama. – Malo sam se zasjedil pa me kuk štreca, a i tlak mi skočil, ne sjećam se jesam pil danas tabletu… Samo me ti metni za volan, i onda je meni sve ravno i ništ mi se ne vrti!
– Stric, ali te naočale… – poslušno ga smještam u auto. – Nisu li ti to za čitanje?
– Pa dobro… I na prometnim znakovima nešto piše! Ništ se ti ne brini, sad sam ja na sigurnom, kapetan! Po plinu i doma! Jer nisam ti ni rekao najgoru točku tog novog zakona!
– Koju sad crnu najgoru?
– Psst… – konspirativno šapće iako mu stari auto već bruji kao boeing na pisti – komu prometna istekne dva tjedna, na licu mjesta skidat će mu tablice! A meni, istekla prije samo tri mjeseca, ajd’ živio!
