Točno prije 160 godina, na Badnjak 1863., rođen je u Vrhovcu kraj Jastrebarskoga povjesničar glazbe, skladatelj, vjerski pisac i prosvjetni radnik Stjepan Hadrović. Diplomirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i za svećenika zaređen 1888. Bio je tri godine kapelan u župi Svete Marije pod Okićem. Na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera otišao je 1891. u Sarajevo i postao najprije katedralni orguljaš i vjeroučitelj u školi sestara milosrdnica. Osim raznih služba u nadbiskupiji, gdje je 1904. postao generalni vikar, bio je ravnatelj Zavoda Kćeri Božje ljubavi, profesor u samostanskim školama te nadzornik svih srednjih škola u BiH.
Osim kao vjerski pisac molitvenika i katehetskih priručnika, djelovao je i na prosvjetnom području, priredivši udžbenike »Zemljopis Bosne i Hercegovine« te »Osnovi matematičkog i fizikalnog zemljopisa«. Osim toga izdao je »Kratki pregled povijesti Crne Gore: po raznim auktorima« sa zemljovidima.
Sve što je imao davao je – u dobre svrhe
Kao orguljaš i dirigent stolne crkve u Sarajevu djelovao je od 1891. do 1914. Bio je promicatelj izvornoga gregorijanskoga pjevanja pa je predavao liturgijsko pjevanje i osnovao zbor koralista u sarajevskoj bogosloviji. Skladao je pretežno crkvena djela, no ima i svjetovnih pjesama, a u rukopisu ostadoše dječja opereta u jednom činu »Kuharica«, dječja igra uz glasovir »Crvenka« te pjesmarica za mladež »Biserčice«. Note je tiskao u »Sv. Ceciliji«, a pisao u »Hrvatskom učitelju« i »Vrhbosni«.
Sastavio je i objavio u dva sveska crkvenu »Pjesmaricu i orguljnik Hosanna« 1911., s osnovama teorije glazbe i pouke o pjevanju. »Za hrvatsku je crkvenu glazbu ta zbirka vrijedna poglavito jer je to, nakon zbornika ‘Cithara octochorda’ iz 1701., prva cjelovita pjesmarica namijenjena puku« (M. Pintar).
Osobit doprinos dao je »Kratkom povijesti glazbe po Bernardu Kotheu i Fr. X. Kuhaču« 1911. Iako je posebno poglavlje o hrvatskoj glazbi prvi potkraj 19. st. napisao Vjenceslav Novak u svojoj »Povijesti glazbe«, ona ostade u rukopisu pa je Hadrovićeva, s poglavljem o hrvatskoj glazbi, sve do Širolina »Pregleda povijesti hrvatske muzike« 1922. bila ujedno jedina povijest hrvatske glazbe.
Davao je, pišu biografi, sve što je imao u dobre svrhe i na kraju ostao siromah. Umro je na Palama pokraj Sarajeva 6. listopada 1934. Njegovo ime nosi zbor bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije. (L)
