Ovogodišnje četrdeset treće izdanje međunarodne izložbe »100 jaslica« preselilo se s rimske Piazze del Popolo na ulicu koja vodi prema vatikanskomu Trgu sv. Petra – Via della Conciliazione, a organizaciju te manifestacije preuzelo je Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije koje je prepoznalo važnost toga umjetničkoga i kulturnoga događaja. Izložene jaslice – njih 126 – dolaze iz gotovo svih talijanskih regija i inozemstva, djela su umjetnika, prikupljača, predstavnika kulturnih udruga te muzejskih institucija, a izrađene su u različitim dimenzijama od svakovrsnih materijala: srebra, koralja, porculana, keramike, kovanoga željeza, drva, kaširanoga papira… Svečanosti otvorenja u petak 7. prosinca u dvorani sv. Pija X. nazočio je pročelnik Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju nadbiskup Rino Fisichella, a moglo se čuti kako su jaslice važan dio vjerske kulture i kulturne tradicije koji se temelji na geniju sv. Franje Asiškoga te mogu biti i snažan instrument nove evangelizacije. »Mnogo je ljudi koji se svakoga Božića zaustavljaju pred otajstvom Boga koji je postao čovjekom, predstavljenim u figurama koje su u mnogim slučajevima autentična umjetnička remek-djela koja pozivaju na molitvu, promišljanje i otkrivanje ljubavi Boga koji za nas postaje Djetetom«, kazao je nadbiskup Fisichella.
Među 25 zemalja koje imaju svoje predstavnike na ovogodišnjoj međunarodnoj izložbi jaslica otvorenoj do 13. siječnja »hrvatske« boje brani više izlagača s osam hrvatskih jaslica. Uz članove Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica iz Zagreba te udruge jasličara iz Jastrebarskoga, predstavljene su i jaslice koje je poslao Etnografski muzej. Među izlagačima bila je i poznata likovna umjetnica iz župe Jelenje Margareta Krstić, a ove godine izložila je modernu priču jaslica, ravnih linija u neglaziranoj oslikanoj terakoti, čije su visine skulptura 40 cm. U Rimu je na izložbi »100 jaslica« izlagala već devet puta, a osim na izložbi njezina se djela mogu vidjeti i u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, gdje je izložila priču Grobničkih jaslica u raku-tehnici.
Još jedan amaterski umjetnik koji inspiraciju pronalazi u hrvatskoj baštini, a svoje jaslice predstavlja na najpoznatijoj izložbi jaslica u svijetu, jest 34-godišnji Danijel Šimunović, otac dvoje djece, pastoralni vijećnik u zagrebačkoj župi sv. Josipa Radnika u Gajnicama. U njegovu domu albumi s adventskim i božićnim pjesmama ne skupljaju prašinu jer se odjekivanje blagdanskih zvukova protegnulo na cijelu godinu. Svečane i vesele melodije inspiracija su za izradu jaslica, čime se bavi već dvadesetak godina. »Ta ljubav traje od djetinjstva, od moje dvanaeste godine, kada sam izradio prve jaslice. Do danas sam ih izradio pedesetak, a na izložbe – pa i ovu rimsku – uvijek prijavljujem ono što ima hrvatski, zagrebački štih. Zovu se ‘Poklon Zagreba Isusu’. Izrađene su prije tri godine, a napravljene su u škrinji, s čije vanjske strane stoji natpis: ‘Neka danas moj grad bude odsjaj Betlehema, a srce svakoga njegova stanovnika tople jaslice gdje će se Isus roditi i zauvijek ostati Emanuel’«, govori Šimunović.
U minijaturnim jaslicama – izrađenima od drva i šperploča, obojenih vodenim bojama i temperama – dominira prikaz zagrebačke prvostolnice, a može se vidjeti i pedesetak figurica žena u narodnim nošnjama, redovnica, biskupa, običnoga puka s hrvatskim zastavama, procesije… Osim tih jaslica, ovoga Božića Šimunović svoje jaslice izlaže i u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u sklopu izložbe »Rodio se Bog i čovjek«, u galeriji »Čujem, vjerujem, vidim«, u izlogu hotela Dubrovnik i na još nekoliko mjesta. Kreativni amaterski umjetnik dosad je radio s različitim prirodnim materijalima, a – kako svjedoči – za svoje radove ne izrađuje nacrte. »Svake jaslice nastojim učiniti što realističnijima i detaljnijima, pa sam u svojim kućnim jaslicama – koje su svake godine sve bogatije – prikazao i proizvodnju kruha izgradivši pekarnicu u Betlehemu.« Ni nakon toliko godina ne ponestaje mu ideja – već zamišlja kako će izgledati njegove nove jaslice. »Ne smijem zaboraviti zahvaliti supruzi Višnji što trpi prašinu i smeće«, sa smiješkom zaključuje Šimunović, ističući da mu je u bavljenju tim opuštajućim hobijem, u kojem nalazi mir nakon napornih radnih dana, najvažnija potpora obitelji.
