Nedaleko od Ugljana u zaselku Ivanac, predio Varoš, izgrađena je u 11. ili 13. stoljeću crkva posvećena sv. Hipolitu i Kasijanu. U dokumentima prvi put se spominje g. 1374.
Prema najnovijim arheološkim istraživanjima na lokalitetu crkve i oko nje, u svrhu obnove građevine, s pronađenim materijalnim kamenim ostatcima zaključeno je da se na tom mjestu prije toga vremena nalazila ranokršćanska bogomolja. Istraživanjima je otkrivena starokršćanska polukružna apsida s originalnim podom. Kasnija srednjovjekovna apsida, koju su locirali arheolozi, devastirana je srednjovjekovnom izgradnjom sakristije. Pronađeni oltar iz vremena prve crkve izrađen je od antičkih (rimskih) spojila. U njezinim temeljima bio je glagoljski natpis nečitka sadržaja koji je postavljen na nadvratak ulaza. Iskapanjima oko crkvice naišlo se na niz od desetak grobova u kojima je bio jedan ili više kostura. Grobovi su datirani u 18. i 19. stoljeće.
Obnovljena crkvica ima na pročelju mali četverolisni okulus i dvostruku preslicu bez zvona. Na bočnim zidovima probijeni su prozorčići, po jedan sa svake strane. Na zidovima se vide restauratorski radovi, kao i u unutrašnjosti u kojoj dolazi do izražaja spomenuti oltar i freska na bočnom zidu s prikazom nekoliko svetaca. Građevina je g. 2009. uvrštena u popis nepokretnoga kulturnoga dobra.
Titulari sv. Hipolit i sv. Kasijan proširili su se iz Italije na Dalmaciju u vrijeme talijanske dominacije. Naglašeniji je sv. Hipolit, svetac iz vremena cara Maksima Tračanina (235. – 238.), koji je podnio mučeništvo u rudnicima Sardinije oko g. 230., zajedno sa sv. Poncijanom. Kosti su im oko g. 250. prenesene u rimske katakombe. Sv. Kasijan djelovao je kao kršćanski učitelj u vrijeme cara Dioklecijana (244. – 311.). Umoren je 13. kolovoza 302. Toga je dana njihov spomen te se u crkvici slavi misa.
