Katolička Crkva nije uranila što započinje Svetu godinu 2025. na Badnjak. Upravo suprotno, papa Franjo otvara je u pravo vrijeme jer je uranja u svetkovinu Isusova rođenja, to jest u 2025. obljetnicu Utjelovljenja – koje i jest u korijenu slavlja svetih godina.
Crkva u Hrvatskoj u jubilej ulazi s mnogo nade, ali pomalo i s tugom. Nada je sadržana upravo u slavlju početka otkupljenja po Isusu Kristu i obnovi crkvenoga tkiva koje diljem zemlje započinje na Badnjak. Ta geslo jubileja i glasi »Hodočasnici nade«. Tuga je to što se 1100 godina nakon uspostave hrvatskoga kraljevstva i splitskih crkvenih sabora upravo Katolička Crkva u 21. stoljeću ponovno mora aktivirati kao protagonistica narodnoga sjećanja i ponosa. Nije ovaj crkveni naraštaj prvi u toj ulozi.
To je isto bio primoran činiti bl. Alojzije Stepinac u svoje doba kao zagrebački nadbiskup, no Drugi svjetski rat spriječio je proslave tadašnjega jubileja 13 stoljeća kršćanstva na hrvatskom tlu. Taj je jubilej stoga slavila Crkva u hrvatskom narodu sedamdesetih i osamdesetih, u čemu je zajedno s biskupima, svećenicima i hrabrim laicima središnju ulogu imao Glas Koncila, njegovi urednici i djelatnici.
Iako su se hrvatske vlasti uključile u slavlje jubileja 1100 godina hrvatskoga kraljevstva, središnja je inicijativa ponovno ove 2025. došla iz crkvenih krugova. Ne zato da bi se Crkva nacionalno eksponirala ili si nešto prisvajala, nego stoga što je sjećanje na hrvatske početke ujedno sjećanje na hod hrvatskoga naroda s Kristom. Nažalost, političke okolnosti u Hrvatskoj još nose neke stare rane iz doba komunizma i još nisu u toj mjeri dozrele da se shvati da je sjećanje na hrvatske početke pitanje identiteta koji ne ide ni protiv koga, nego koji čak i nadnaravno – jer je uronjen u Boga – služi svima na spasenje. Prepustiti to sjećanje zaboravu bilo bi jednako veleizdaji.
Valja sada posegnuti u riznicu sjećanja. Tu je crkvenu ulogu nenadmašno opjevao »neustrašivi glas Crkve u Hrvata«, dugogodišnji urednik Glasa Koncila don Živko Kustić (1930. – 2014.), u glasovitoj propovijedi u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima tijekom nacionalnoga hodočašća hrvatskih vjernika u Rim 1979. Stoga bi, kao uvod u Svetu godinu 2025. tijekom koje Crkva u Hrvatskoj slavi zajedno s općom Crkvom jubileje, trebalo podsjetiti na tada izgovorene riječi – jer baš ni jedna ne gubi na aktualnosti.
Kustić je hrvatsku povijest opisao teškom. »Božja nas je Providnost stavila na vjetrometinu, gdje su krvavi vjetrovi puhali i ognjevi gorjeli i papiri su izgorjeli tako često. Nemamo mi toliko sačuvanih, tamo kod kuće, biblioteka, papira, pergamena, koliko možda neki drugi narod. Ostalo je kamenje. Kamenje Branimirovo, Tomislavovo, Zvonimirovo, kamenje smrvljeno koje treba kupiti ispod pepela, ispod ruševina, ispod starih kostiju i slagati. A kamenje samo govori i ne govori!«
Hrvatski će vjernici tijekom jubileja hodočastiti u Rim, gdje je »majka Crkva Katolička sačuvala uspomene naše«. »I zato, kad je tamo pred par stotina godina mržnja i prijezir neprijatelja pokušao toliko puta uništiti naš ponos, kad su nam rekli ‘tko ste, što ste, niste narod, nemate ni jezika, ni povijesti, neka mješavina’… onda su se digli naši učenjaci, naši povijesnici, prekopali staro kamenje i pohrlili ovamo majci Crkvi u njezine škrinje i njezine ormare i sve se je našlo. Da smo jedan od najstarijih kulturnih naroda kršćanske Europe, da smo došli u današnju domovinu – da, u seobi naroda, u onom silnom vihoru promjene Europe oko 5., 6., 7. stoljeća. (…) Došli smo kao narod ne da otimamo, nego da gradimo. I zato smo odmah tako lijepo na početku stupili i s papom u savez i prihvatili, polako, mirno, razumno i slobodno – kršćanstvo.«
Utješne su Kustićeve riječi svima koji se brinu za budućnost hrvatskoga naroda. Jer spas mu ne će doći po najspretnijim i najrječitijim političarima ili međunarodnim fondovima. Čim prije se to shvati, i u skladu s time živi, tim bolje. Ili kustićevski rečeno: »I tako smo po kršćanstvu postali narod europski, narod pismeni, narod kulturni i narod neizbrisivi iz povijesti svijeta. (…) Narod koji je došao u Europu i krstio i povezao se s Rimom kao kršteni narod nije izbrisan i neće biti izbrisan!«
