Čovjek teži za mirom koji će se jasno vidjeti u životu. Smetnja miru razni su sukobi u kojima se traži više isključivo za sebe. Sveti Jakov u poslanici postavlja pitanje i daje odgovor: »Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?« Potrebno je samo više mudrosti kako bi se uklonile sebične pohote koje dovode do nemira.
Sveti Jakov napisao je jednu moralnu poslanicu. Trebalo je ljudima jasno reći što se sve događa kada se okreću prema grijehu. Onaj tko se okreće prema grijehu, sebe stavlja na prvo mjesto. Osobne potrebe stavljene su na pijedestal. Zbog njih se više ništa drugo i ne vidi. Poput gladnoga čovjeka stavljenoga ispred bogate trpeze, takav je onaj kojega vodi nagon za osobnim napretkom. Takav za stolom ne će vidjeti drugoga, ne će poželjeti ni dobar tek, ne će se ni prekrižiti prije jela, ali u jelu ne će ni uživati. Ima pred sobom svoju potrebu kojoj robuje pa će promašiti vlastitu obitelj koja s njim sjedi za istim stolom. Poslije će se pitati isto što i sveti Jakov: »Odakle ratovi, kako to da su nastupili sukobi u mojoj obitelji?« Za razliku od svetoga Jakova, odgovor ne će donijeti jer bi tada samoga sebe morao okriviti.
Sebičnost čovjeka vodi u sukobe. Sebičnjak je pohotan, vodi ga samo vlastita ugoda. Preko svega će prijeći, postat će i njezin rob jer si želi uvijek ugoditi. Ima jedna riječ koja dobro opisuje sebičnoga čovjeka. Gramzljivost. Kada se čovjek toliko pokvari u sebičnosti, nikada mu nije dosta. Ruke bivaju sve više raširene. Oči sve što vide, proždiru. Dok hoda, ponaša se kao da oko njega više nikoga nema. I kako da takav traži utjehu u molitvi? Dobro će mu sveti Jakov reći: »Ištete, a ne primate jer ištete kako biste u pohotama potratili.«
Danas čovjek može sa sv. Jakovom zatražiti odgovor. Neka se više ne traži krivac u nekom drugom, neka se ne potiču novi sukobi, nego neka se prizna pogrješka. Uvijek se može odgovoriti na Jakovljevo pitanje. Iz pitanja »odakle ratovi« prst je usmjeren na onoga koji pita, na onoga koji se je spreman pokajati. Sv. Jakov priznao je odakle sve dolazi, svoj je život na kraju u potpunosti predao Kristu. Poput drugih svetaca sebe je umanjio kako bi se žrtvovao za druge. Utomio je svoje sebične pohote i tada je iz njega progovorila dobrota. Bio je prisutan kada je Isus činio velika djela te je na kraju i sam svojim dosljednim životom i mučeničkom smrću obraćao ljude u posljednjim trenutcima života. Oprostio je čovjeku koji mu je izvršavao smrtnu presudu. Sv. Jakov nije se utopio u sebičnoj zaštiti svojega života.
Hoće li čovjek podleći pohoti sebičnosti? Ivan Zlatousti je u moralnom govoru o đavlu napasniku izrekao sljedeće: »Promotri samo! Oko je dano da promatraš stvoreno i slaviš Učitelja. Ali ako ne koristiš oko za dobro, ono postaje vođa za preljub. Jezik je dan da dobro govoriš i hvališ Stvoritelja. Ali ako ne obratiš pažnju, može postati oruđe za psovke. Ruke su dane da ih ispružiš na molitvu. Ali ako nisi oprezan, rastežeš ih do lakomosti. Noge su dane da trčiš prema dobrim djelima. Ali ako si nemaran, uzrokovat će opaka djela. Vidiš li da čak i lijekovi spasenja nanose slabima smrt?«
Kršćanin ne želi podleći pohoti sebičnosti. Može je odmah na početku zaustaviti. Jedno odlučno »ne« ispred sebičnih želja može biti dovoljno. Reći »ne« u mnogim sebičnim prilikama. Ako može drugoga prevariti zbog osobnoga uspjeha, odbiti je. Ako poželi dati mito, odbiti je. Ako u nestrpljivosti teži za sebe steći nešto preko reda, odbiti je. Odbijanje sebične prilike jest izazov koji donosi blagostanje. Golem je izazov zaustaviti se kada se tijek zbivanja vrti sebično. Izazov je zaustaviti vlastitu sebičnu pohotu u kojoj se uživa. Onaj koji se zaustavi, taj ne će osjetiti gorko pitanje »odakle ratovi«. Takav će osjetiti nešto potpuno suprotno. Odjednom nestaje svadljivost, srce se smiri, užurbanost izlazi iz života. Sve se počinje drugačije vrtjeti. Nastupa oaza mira. U oazi mira i molitva drugačije zvuči. Nema tada sebičnoga »ja«, ruke se pružaju prema nebu iz radosti što je Bog blizu, a ne više kako bi Bog čuo molitve. Oaza jest zahvalnost nad onim što je darovano, nad onim što vjernik već sada posjeduje.
Gospodine, stvoreni smo na Tvoju sliku. Ne daj da zaprljamo ono što nam je od Tebe dano. Odvraćaj nas od svake sebičnosti. Zaustavi nas kada se okrećemo prema grješnim prigodama. Učini da budemo dovoljno zreli kako bismo hrabro odgovorili na pitanje »odakle ratovi« pa oazu mira našli u Tebi koji živiš
u vijeke vjekova. Amen.
