Jeste li primijetili kako vaša računala, laptopi, a posebice mobiteli »misle« baš kao i vi? Kako imate iste interese, navijate za iste klubove i političke stranke? Meni je, kao još misaono netehnološkom starčiću, trebalo malo dulje vremena da shvatim to kako mi se na ekranima »same od sebe« otvaraju baš određene stranice, i veze prema njima, samo zato što sam ranije na njih »kliktao«… Prosvijetlilo mi se to kad smo Jelica i ja kliknuli na stranice salona namještaja, u želji da nađemo najobičniji novi trosjed i zamijenimo postojeći »podsjed«. Jer, od toga dana, nema kauča i garniture koja mi na ekranu laptopa ne »iskače«, od kutne do trokutne, čak i one politički opasne u obliku slova »U«. Nagledao sam se i donjega rublja, sve iz uvjerenja moje žene da će joj bolje pristajati gaće i grudnjaci pristigli poštom s drugoga kontinenta nego koje bi morala isprobavati u dućanu, »u kabini punoj korone«. I ta čuda, ta računala, ne samo da vide na koje stranice idemo, nego nas i čuju! Kćeri mi uz stol s odloženim mobitelima pričaju o tome što im treba, spominju modne marke, i – možete li zamisliti – samo nekoliko trenutaka kasnije već vrište od čuđenja i oduševljenja kako su im mobiteli »sami« otvorili stranice baš s onim kolicima na koja su one mislile; pokazali »baš one tražene benkice«, je… Baš nas »nježno nadziru«, sve više osjećam da sam ja »produžni dodatak« mobitelu, umjesto obrnuto…
U želji da malko zbunim te »čitače mojih misli«, odlučio sam krstariti po nekim internetskim stranicama, koje mi inače nisu nakraj pameti, samo da pokušam u njihovim »umovima« stvoriti moj »novi profil«, novoga čovjeka. Pa sam, nekoliko dana zaredom, neprestance kliktao po svim stranicama s »merđanima«, »bemburama«, »gospodarima prstenova« i drugim luksuznim automobilima. Nek misle da sam tajkun ili političarev »badžo«! Usput, nek’ i moja Jelica, kad sjedne za laptop, pomisli da imam skrivenu ušteđevinu i planiram kupiti terenca skupljega od svih krpica terena koje nam je ostavio »did« Mate. Ni dva dana nisam kliktao i evo, počeli ekranom juriti bijesni automobili, čak i na stranicama s jezičnim savjetima, i na onima s pobožnim korizmenim molitvama! Odozgo, odozdo ili negdje u području perifernoga vida izranjaju farovi, škripe kočnice, brunda auspuh… Super, uvjerio sam ih da sam potencijalni kupac! A evo, upravo i moja ženica sjeda za laptop, sigurno jer joj se mobitel naskroz ispraznio, da i nju zavaram…
– O, mili moj, zar si još toliki dečkić da »paseš« oči na modelima mercedesa? Ili još uvijek patiš za one tri sličice koje su ti falile u »Oto-Moto« albumu, koji si skupljao prije nego si se oko mene »moto«? Kako bi on mene zavarao, kao imamo za novi auto, a ne bi mogao kupit ni ovoga na slici! Baš si smiješan!
Pa da, što je taj pišljivi računalni nadzor prema nadzoru moje Jelice! Ni napasni neprijatelj koji me »uhodi« po svemrežju i zna sve moje slabosti, nikad ne može znati koliko moja žena zna! Badava im sva tehnologija, ona me bolje »čita«!
