Dioksini i dibenzofurani skupina su vrlo otrovnih spojeva, koji su već godinama pod povećalom nadležnih institucija. Riječ je o dvjestotinjak sličnih kemijskih spojeva, a zajednička su im svojstva: planarna struktura, topljivost u mastima, otpornost prema razgradnji i vrlo zabrinjavajući toksični profil. U znanstvenim se krugovima često čuju kolokvijalna, ali i opravdana upozorenja da su to – najotrovnije kemikalije na svijetu!
Dioksini su se proizvodili sve do kraja sedamdesetih, kad je uvedena potpuna zabrana u gotovo svim državama svijeta. Dioksine danas nitko ne proizvodi, ali su i dalje neželjeni produkti nekih industrijskih procesa, spaljivanja otpada, posebice PVC plastike, raznih požara, procesa proizvodnje kloriranih kemikalija, poput nekih herbicida. Prije tridesetak godina spalionice otpada bile su glavni izvor onečišćenja okoliša dioksinima, no zbog tehnološkoga razvoja novih filtara emisije su dioksina iz dimnjaka spalionica znatno smanjene.
Najpoznatija nesreća, u kojoj je došlo do onečišćenja velikim količinama dioksina, jest eksplozija i požar koji se dogodio 1976. godine u agrokemijskoj tvornici ICMESA u talijanskom gradiću Sevesu kraj Milana. Tada je u okoliš ispušten »samo« jedan kilogram TCDD-a, najotrovnijega oblika dioksina. Iako su incidenti s dioksinima bili učestali osamdesetih i devedesetih, danas zabrinjava njihova stalna prisutnost u okolišu i hrani.
Nakon katastrofe u Sevesu započela su intenzivna istraživanja bioloških i ekoloških učinaka dioksina. Otkriveno je da su to kancerogeni spojevi, hormonski otrovi koji izazivaju neurološke, imunosne i spolne poremećaje. Dioksini smanjuju plodnost muškaraca i žena, smanjuju udio muške novorođene djece, uzrokuju malformacije ploda, povezuju se s kardiovaskularnim i metaboličkim poremećajima, poput dijabetesa. Godine 1982. u Europskoj je uniji usvojena direktiva »Seveso«, kojom se uvode stroge regulacije kemikalija, poput dioksina. Mjere su dodatno postrožene promjenama direktive 1986., 1996., 2008. i 2012. godine. Danas je na snazi direktiva »Seveso III«.
Slučaj dioksina dobar je primjer kako se prikupljanjem znanstvenih podataka i boljim razumijevanjem toksičnosti spojeva korigiraju službena stajališta, pooštruju pravilnici o sigurnosti i proširuju mjere odlaganja otrova. No ne radi se samo o poštivanju znanstvenih uvida i rezultata, nego se regulacijske institucije često usklađuju s industrijskim interesima, odnosno prilagođavaju se aktualnim tehnološkim mogućnostima industrije da iz svojih proizvodnih procesa ili okoliša uklone neželjene kontaminante.
Najnovije službeno stajalište Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) odnosi se na maksimalno dopuštenu tjednu količinu unosa dioksina u organizam (EFSA Journal 2018, 16, 5333). Ona sada iznosi nezamislivo malih 2 pikograma po kilogramu tjelesne mase. To samo govori o kakvim se otrovnim tvarima radi. Sve donedavno ta je količina iznosila 14 pikograma, što znači da su europske institucije odlučile dodatno (7 puta!) smanjiti dopuštenu izloženost dioksinima.
Novi se pravilnik posebno odnosi na prehrambene proizvode jer oni su postali glavni vektor unosa dioksina u organizam. Budući da su vrlo lipofilni, dioksini se akumuliraju u masnom tkivu životinja, mlijeku te posebice u ribama. Vrlo je teško ukloniti dioksine iz okoliša, gdje se mogu zadržati i stotinama godina, pa su oni tako kemijski trag neopreznoga razvoja iz prošlih vremena.
