»Sjediniti akutnu analizu društva i društvenih izazova s dubokim razumijevanjem socijalnoga nauka Crkve.« Podvig je to na koji je prije nekoliko mjeseci Fakultet društvenih znanosti Papinskoga sveučilišta svetoga Tome Akvinskoga – »Angelicum« nagradnim natječajem za najbolji esej »CREATE Prize« pozvao mlade iz 21 zemlje srednje i istočne Europe. A drugo mjesto za ostvarenje toga podviga pripalo je dvoma Hrvatima – magistrima sociologije Pauli Zujić i Lovri Kneževiću, odnedavno i alumnijima Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Paula Zujić srebro je tako osvojila promišljanjem o pripravnosti Crkve za transhumanizam, a Lovro Knežević razmatrao je evangelizacijske mogućnosti digitalnih računala. Na prijavu ih je, kažu, osim prethodnih iskustava sa znanstvenim radom, potaknula i želja da znanje koje su stekli okušaju na problemima s kojima se Crkva suočava upravo sada. U kratkom razgovoru približili su nam o kakvim je problemima riječ.
»Sve sofisticiranija i dostupnija tehnologija oblikuje sve više sfera našega života, otvarajući tako pitanje gdje postavljamo granice prema transhumanističkim zahtjevima za napretkom. Istodobno istraživanja potvrđuju da je dio mladih – unatoč tradicionalnijem i manje tehnološki naprednom kontekstu – sklon transhumanističkim konceptima, čemu vjerojatno pridonose i ‘socijalno poželjna čudovišta’ popularne kulture poput kiborga i mutanata. U raspravi o transhumanzimu Crkva je oduvijek ‘persona non grata’, no njezin je socijalni nauk nerijetko i jedina brana mnogim moralno upitnim transhumanističkim praksama. Crkva se stoga treba posvetiti odgoju vrlina koji može pratiti brzinu tehnoznanstvenoga napretka«, objašnjava Paula Zujić.
»Umjetna je inteligencija posljednja revolucija ljudskoga bića; ona oponaša racionalnost i autonomiju ljudskoga duha, postajući naizgled čovjekova alternativa. Zato sam na temelju socijalnoga nauka Crkve pokušao upozoriti na nepremostive razlike i uzvišenost čovjeka spram svih potencijala umjetne inteligencije. Ona nas, doduše, stavlja pod upitnik, ali vjerujem da nas baš zato može pobuditi da bolje upoznamo ono što je u nama zaista ljudsko te da se oslobodimo krivih slika o vlastitoj nadmoći. Umjetnu inteligenciju ne bismo smjeli izbjegavati želimo li ostvariti kršćansko poslanje da budemo ‘u svijetu, ali ne od svijeta’«, zaključio je Knežević.
