Igrani dugometražni prvijenac »Murina« redateljice Antonete Alamat Kusijanović privukao je veliku medijsku pozornost i dobio dosta nagrada. Hrvatski je to film, ali sniman u koprodukciji s drugim zemljama, tako da je jedan od izvršnih producenata Martin Scorsese. U Cannesu je osvojio nagradu Camera d’ or (Zlatna kamera) za najbolji debitantski film, što nije uspjelo dosad ni jednomu hrvatskomu filmu. Na festivalu u Puli dobio je nagradu Breza za najbolju debitanticu, publika mu je dodijelila Zlatna vrata Pule, a Danici Čurčić pripala je Zlatna arena za najbolju žensku sporednu ulogu.
Antoneta Alamat Kusijanović još je kratkim igranim filmom »U plavetnilo« pokazala svoje redateljsko umijeće. Morsko-otočnim ambijentom, glavnom glumicom Gracijom Filipović i temom bijega od obiteljskoga nasilja povezan je s »Murinom«. More je gotovo jednakopravan lik u filmu. Posebno su vizualno fascinantne izvrsne podmorske snimke kojima film obiluje. Simbolična je poveznica djevojke Julije s osobinama ribe murine. Ona nastoji pobjeći od tiranskoga ponašanja otca (Lučev). On i nju i njezinu majku, svoju ženu (Čurčić), drži gotovo izolirane na otoku u krajnje patrijarhalnom odnosu. Mogućnost odlaska s otoka pruža im se u dolasku otčeva prijatelja Javiera (Curtis). Međutim, ti složeni odnosi i karakteri mogli su biti bolje profilirani. Tužno je što Juliji, koja se u moru i pod morem izvrsno snalazi, more ostaje jedini osjećaj slobode.
Zanimljivo je kako su u film utkani vjerska procesija i obilježja kornatske tragedije.
