Danska će sljedeće godine, vrlo vjerojatno, postati prva zemlja na svijetu u kojoj će biti zabranjena uporaba fluoriranih kemikalija u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom. To se u prvoj fazi odnosi na papirnu i kartonsku ambalažu koja sadrži organofluorne spojeve poznate pod zajedničkim skraćenim nazivom PFAS (polifluorirani alkilni spojevi).
PFAS je skupina organskih spojeva kojima se premazuje papir kako bi postao otporan na vodu i masnoće. Stoga se često rabi u restoranima brze hrane, pekarnicama, za dostavu pizza i sličnih proizvoda. Međutim, fluorirani spojevi klize s papira i završavaju u hrani. Fluorirani spojevi mogu izazvati razne poremećaje i bolesti, stoga im nije mjesto u prehrani. Znanstveni rezultati potvrđuju štetno djelovanje fluoriranih spojeva te se povezuju s poremećajem rada štitnjače, rakom bubrega, smanjenom porođajnom težinom, astmom, upalom crijeva, povišenim kolesterolom…
Mogens Jensen, danski ministar poljoprivrede, smatra da je to prevelik rizik. »Ne želim prihvatiti rizik zbog štetnih fluoriranih kemikalija koje migriraju s ambalaže u hranu. Te su tvari ozbiljan zdravstveni problem, zbog čega više ne možemo čekati odluku Europske komisije.« Prema tome, vlasti su u Kopenhagenu odlučile provesti regulaciju kemikalija bez konzultacija s Bruxellesom. Fluorirani spojevi, koji su legalni na zajedničkom europskom tržištu, bit će zabranjeni u Danskoj. To je još jedan pozitivan primjer supsidijarnosti u Europskoj uniji, koji pokazuje da, uz prikladnu i stručnu argumentaciju, svaka država članica ima mogućnost donošenja vlastitih odluka koje su u interesu zdravlja ili okoliša pojedine zemlje. Na sličan je način, vrlo nedavno, Austrija odlučila zabraniti herbicid glifozat, usprkos preporuci Europske komisije da se njegova uporaba produlji do 2021. godine.
Osim što su otrovne za ljude, fluorirane su kemikalije vrlo štetne za okoliš. Radi se o spojevima otpornim na razgradnju pa se oni s vremenom nakupljaju u prirodi i živim organizmima. Sve PFAS kemikalije pripadaju zloglasnoj skupini perzistentnih organskih onečišćivala. Važno je obilježje (poli)fluoriranih kemikalija velik broj kemijskih veza između fluora (F) i ugljika (C), a to je jedna od najčvršćih poznatih veza. Upravo je kemijska veza »F-C« razlog da se fluorirane kemikalije nazivaju »kemikalije zauvijek« (engl. Forever Chemicals), jer su postojane i teško ih je eliminirati iz okoliša ili ljudskoga tijela. Prema nedavnoj studiji više od 98 posto Amerikanaca ima mjerljive količine PFAS-a u krvi (Ecotoxicology and Environmental Safety 2019, 173, 461), a kontaminiran je i velik broj uzoraka pitke vode.
Zabrana fluorirane ambalaže u Danskoj, ako postane »viralna«, izazvat će efekt lavine koji se može odnositi i na teflonsko posuđe. Poznato je da su teflonske tave također premazane slojem fluornih polimera koji nisu termostabilni, a sitna oštećenja na površini tave dovode do prelaska fluornih spojeva u hranu koja se peče. Zbog pojave novih keramičkih nanomaterijala teflonske će tave, čini se, postati prošlost. No njihove će fluorirane presvlake stoljećima ostati u okolišu. Osim u proizvodnji teflonskih tava, fluorirani se spojevi rabe u bojama i lakovima, vodootpornoj odjeći, protupožarnim pjenama, sredstvima za čišćenje…
Za razliku od teflonskoga posuđa ili ambalaže natopljene fluoriranim spojevima, ti proizvodi nisu izravno u kontaktu s hranom. Stoga prijedlog danske zabrane, usmjeren upravo na papirnu i kartonsku ambalažu, nije radikalan, nego razuman i prihvatljiv. Ne postoji opravdanje da se za omatanje hrane rabi ambalaža iz koje cure toksični fluorirani spojevi. Eliminacija takvih kemikalija s tržišta nije kemofobija. Upravo suprotno, fluorirani aditivi proizvodi su industrije straha, koja potrošačima nudi kemijska rješenja za neugodnosti zbog lijepljenja hrane za papir ili posuđe. »Non-stick« ambalaža kemijski je servis za komociju, a fluorirani tragovi neodgovorne uporabe, potrošnje i bacanja mjerljivi su u pitkoj vodi i ljudskoj krvi.
