Talijanski izvrstan film »Lude od sreće« višestruko je nagrađivan kao najbolji film za režiju, scenarij, glumu, montažu i glazbu na mnogim međunarodnim filmskim festivalima. Dobitnik je i nagrade »Davide di Donatello« za najbolji talijanski film. Ta vrlo dobro osmišljena drama s primjesama komedije čak nudi i dobru zabavu za gledatelje. Primjerena je odraslima koji žele razmisliti o svijetu u kojem živimo, kamo on ide, kakav je odnos društva spram ljudi te razviti suosjećajnost za druge.
U toj je vrlo dirljivoj drami Paolo Virzi izabrao veoma istančan redateljski postupak kojim je iskreno i s ljubavlju prišao pomnoj karakterizaciji glavnih junakinja, istodobno oslikavajući društveni kontekst i utjecaj društva na sudbine ljudi. U izokrenutim vrijednostima društvo određuje i tanku crtu između razuma i ludila, prema tome tko je društveno poželjan, a tko društveno nepoželjan. Prema postupcima, a ne prema bolesti, ljude se stavlja u posebne ustanove.
No Paolo Virzi, koji je i scenarist, otkriva i uzroke čudnoga ponašanja protagonistica, koji je u nesređenoj obitelji u kojoj su odrasle i koji ostavlja trajan trag na njih, te u pomanjkanju sreće u životu, čijem barem malom djeliću teže. Naslov filma je više ironičan.
Riječ je o dvjema karakterno posve različitim ženama koje su se našle u posebnoj psihijatrijskoj ustanovi u Toskani, u Villi Biondi. Beatrice (Bruni Tedeschi) iz je bogate plemićke obitelji, vrlo aktivna i poduzetna da ostvari barem prividnu kratkotrajnu sreću. Donatella je siromašna, zatvorena i pati za oduzetim joj sinom Eliom (Galleri). Veže ih duboka tuga koju nose u duši, prijateljstvo i Beatriceino nastojanje da pomogne Donatelli.
Igrom slučaja pobjegle su automobilom i krenule u potragu za srećom…
