U tmurnu ozračju koje je u Hrvatskoj nastupilo nakon sjednice u Karađorđevu početkom prosinca 1971. te vala režimske represije koja je najprije udarila na hrvatsku inteligenciju i zagrebačke sveučilištarce, komunistički su vlastodršci s velikom napetošću osluškivali kakva će reakcija doći iz Katoličke Crkve.
Komunističke oči bile su uprte u jednu točku – božićno izdanje Glasa Koncila, objavljeno nakon zloglasne sjednice na kojoj je Josip Broz Tito skršio proces hrvatskoga proljeća.
Na prvoj stranici svečanoga božićnoga omota protagonist je bila sveta Obitelj. No već je iduća stranica božićnoga izdanja ubrzavala otkucaje srca. Bio je to prilog »Crni Božić«, koji je kroz nekoliko fotografija i dva kraća teksta predstavio običaje američkih crnaca i njihov način slavljenja Božića. Prema sjećanjima djelatnika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Ive Delalle, koje je iznio publicistu Darku Hudelistu u knjizi »Rim, a ne Beograd«, taj je prilog bio dovoljan povod da se izravno razgovara sa zagrebačkim nadbiskupom Franjom Kuharićem. Naredba da se ide izravno pred nadbiskupa Kuharića došla je iz vrha SKH, odnosno iz Centralnoga komiteta, a izvršenje zadaće povjereno je predsjedniku zagrebačke Gradske skupštine Josipu Kolaru. Delalle, koji je uz Kolara nazočio sastanku s nadbiskupom Kuharićem na Badnjak 1971. u nadbiskupskom dvoru, pamti oštar nastup nadbiskupa Kuharića koji je zagrmio: »Vi tučete našu djecu! Mi to ne možemo tolerirati, mi ćemo dignuti svoj glas!« Prilog »Crni Božić« shvatio se kao aluzija Crkve i Glasa Koncila na politička zbivanja.
I u drugim je prilozima božićnoga Glasa Koncila aluzija na aktualna zbivanja bila prilično jasna. Na trećoj stranici, odnosno na »pravoj« naslovnici Glasa Koncila od koje je počinjala numeracija, istaknuta je bila božićna poruka nadbiskupa Kuharića »Isus Krist posvetio je rodoljublje«. »Narod je biće te ima svoje dostojanstvo. Sva prava s kojima se rađa čovjek, prava su i njegova naroda. Svatko pod suncem ima prava na svoj dom i domovinu, na život i slobodu, na svoj kruh i svoj jezik, na sigurnost i zajamčeno poštovanje. To je temelj mira među narodima«, zapisao je među ostalim nadbiskup Kuharić. Na trećoj stranici politički sporna za komuniste bila je i božićna poruka nade: »Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se!« Na idućim je stranicama sporan bio i tekst o. Tomislava Šagija Bunića »Božić – svjedočanstvo narodnoga trajanja«. I, dakako, bilo bi neobično da je u takvoj prigodi utihnuo Živko Kustić, koji je podrobno analizirajući novi film Cecila B. De Millea »Samson i Dalila«, u božićnom izdanju Glasa Koncila režimu u svom osebujnomu stilu uputio nekoliko oštrih kritika.
Zaviri li se iza kulisa, u arhivske dokumente, mogu se otkriti razmjeri napetosti u redovima komunista, koje su zavladale nakon božićnoga Glasa Koncila. U tom su smislu vrlo korisni dokumenti Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu. Komisija je mjesecima nakon božićnoga broja Glasa Koncila isticala pet spomenutih članaka kao vrlo sporne. Četiri dana prije spomenutoga razgovora u Nadbiskupskom dvoru, otkrivaju dokumenti Komisije, na meti se našao i glavni urednik Glasa Koncila Vladimir Pavlinić, koji je u razgovoru u prostorijama Komisije (na Jezuitskom trgu) 20. prosinca jasno upozoren da božićni Glas Koncila može biti shvaćen kao »izvjestan pokušaj političkoga uplitanja Crkve« u nastalu političku situaciju. Spomenuti su i razgovori s okružnim i republičkim tužiteljstvom te da bi se zbog svega moglo zabraniti i raspačavanje božićnoga Glasa Koncila. No izvještaj o razgovoru zaključuje da se ne može steći dojam da je Pavlinić u punini suglasan sa »sugestijama Komisije«.
Božićni broj GK-a bio je i jedna od tema prilikom susreta nadbiskupa Kuharića i predsjednika Komisije Zlatka Frida 12. siječnja, iako je tada u fokusu bio prvi broj GK-a u 1972. godini, koji je donio izvještaj s audijencije nadbiskupa Kuharića kod Pavla VI. 22. prosinca 1971. i prenio riječi svetoga otca: »Živite u teškim prilikama, ali budite čvrsti u vjeri.« Zabilješka navodi i da je »nadbiskup F.K. upozoren da je od nadležnih organa bilo zahtjeva da se naprijed spomenuti brojevi Glasa Koncila zaplijene«. I toga 12. siječnja 1972. dnevnopolitička atmosfera bila je nanovo užarena. Dan ranije, 11. siječnja, uhićeni su istaknuti članovi Matice hrvatske Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica… »Informacija o pisanju katoličke štampe« koju je za razdoblje od prosinca 1971. do ožujka 1972. pripremila Komisija bilježi da je Glas Koncila od božićnoga broja »dobio nešto drugačiji ton« jer se puno otvorenije nego ranije upušta u pitanja iz odnosa Crkve i države, vjerskih sloboda i obrazovanja u školama. Isti dokument piše da Glas Koncila intenzivno prati Franju Kuharića, što je prema Komisiji loše jer u njegovim istupima ima laži i otvorenih kritika aktualne političke situacije.
Komunistički režim tijekom 1972. i 1973. nije ostao dužan Glasu Koncila. Na prijedlog Komisije režim se koristio taktikom zabrane raspačavanja spornih brojeva Glasa Koncila te sudskim progonim autora inkriminiranih članaka. List je tako jednom plijenjen 1972. zbog reportaže o mučeniku Polionu iz Vinkovaca (zbog čega je i Živko Kustić kao autor članka suđen) te dva puta tijekom 1973. godine zbog priloga koji su narušavali dobre odnose s »bratskim« istočnoeuropskim komunističkim zemljama. Tu je taktiku, dakako, pratila i orkestrirana medijska kampanja protiv Glasa Koncila. Simptomatično je i što se u istom razdoblju još jedno važno pero našlo pred sudskim udarom režima, premda ne izravno zbog pisanja u Glasu Koncila. Naime, Smiljana Rendić, glasovita »Berith«, tijekom 1972. i 1973. bila je suđena zbog članka »Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod«, objavljena 1971. u časopisu »Kritika«.
Ipak, unatoč pritiscima, Glas Koncila nije pokleknuo. »Informacija o pisanju katoličkih dvotjednih novina Glasa Koncila« od 2. travnja 1973. tako, ako se bolje iščita, zapravo konstatira poraz svih nastojanja u okviru Komisije: »Ovdje je umjesno konstatirati da su ranija nastojanja da se pojedincima u Katoličkoj crkvi ukaže na neprihvatljivo pisanje Glasa Koncila ostala bez rezultata. Nije djelovala ni zabrana tih novina, kao ni političke ocjene date od strane najviših partijskih i državnih funkcionara, kao ni izravne i oštre kritike upućene u više navrata zagrebačkom nadbiskupu.« Isti dokument predlaže i radikalno rješenje: »Kao jedino valjano sredstvo nameće se potreba obustave daljnjeg izlaženja Glasa Koncila.«
Božićni broj ponovno je bio na meti Komisije mjesec dana kasnije, kada je u »Informaciji o nekim aktualnim zbivanjima i procesima u Katoličkoj crkvi u SR Hrvatskoj« od 3. svibnja 1973. predstavljen kao ishodišna točka napetosti u odnosima Crkve i režima nakon Karađorđeva. Osim spomenute audijencije kod pape Pavla VI., u međuvremenu se na račun Glasa Koncila od ožujka 1972. natovarila i korizmena poslanica nadbiskupa Kuharića. Glas Koncila, tumačila je »Informacija«, aktivno pridonosi stvaranju negativne slike o političkoj situaciji nakon Karađorđeva. Dokument spominje i nacionalističke krugove koji preko Glasa Koncila nastoje Crkvu iskoristiti kao prostor za političko djelovanje, a novine, koje od svojih početaka pišu na rubu religioznoga i političkoga, više se definitivno ne mogu smatrati vjerskim listom, nego listom koji poprima »fizionomiju informativno-političkog lista Katoličke crkve«. Božićni je broj Glasa Koncila iz 1971. godine, makar metaforički, uspio dirnuti i okamenjena srca jugoslavenskih komunista.
