Godine 2021. posjedovanje dječje pornografije u Njemačkoj bilo je definirano kao kazneno djelo koje povlači kaznu od jedne do 10 godina zatvora, što je strože od prijašnjega zakona koji je bio predviđao kazne od tri mjeseca do pet godina. Na stranici Njemačke službe za otkrivanje kriminala (BKA) stoji da je »dječja pornografija na internetu kažnjivo djelo međunarodnih dimenzija«. Međutim, prema riječima njemačkoga ministra pravosuđa Marca Buschmanna, izmjene u kaznenom zakonu rezultirale su nekim problemima u praksi jer su se osobe koje nedobrovoljno dođu do sadržaja dječje pornografije – primjerice roditelji, učitelji ili mladi vođeni znatiželjom, a ne spolnim motivima, i žele ga prijaviti radi zaštite djece – navodno suočavale s mogućnošću kazne od godine zatvora. Zbog toga, kako su obrazlagali predlagatelji, posjedovanje dječje pornografije u novoj inačici kaznenoga zakona od 21. svibnja nije više kategorizirano kao kazneno djelo, nego kao prekršaj, a minimalna je kazna šest mjeseci.
Likovanje pedofilske organizacije
Što se dogodilo? Godine 2023. njemački je parlament prihvatio razmatrati peticiju otvorene pedofilske organizacije »Krumme-13« čiji je osnivač Dieter Gieseking nekoliko puta osuđivan zbog posjedovanja i širenja pornografskih sadržaja koji uključuju djecu. Amandmani zahtijevani peticijom uključivali su tvrdnju da »djecu treba promatrati kao pravne subjekte s vlastitim pravima«, što sve počiva na uvjerenju da je, kako je Gieseking napisao u peticiji, »legalizacija jasno samoopredijeljene seksualnosti između starijih osoba i osoba mlađih od 14 godina najbolja zaštita od stvarnoga seksualnoga nasilja nad djecom«. Na temelju tvrdnje da neka djeca dobrovoljno ulaze u spolne odnose s odraslima i da je to za njih dobro Gieseking se već dugo zauzima za spuštanje legalne dobi za spolni odnos na 12 godina. U peticiji je pozvao na ukidanje 176. članka njemačkoga kaznenoga zakona (seksualno zlostavljanje djece) i 188. članka (širenje, stjecanje i posjedovanje dječjega pornografskoga sadržaja).
Parlament je usvojio dio njegovih prijedloga te je u članku 6. zakona o temeljnim pravima dodana tvrdnja o djeci kao pravnim subjektima s vlastitim pravima, a u članku 2. pod »slobodnim razvojem osobnosti« navedeno je i »spolno samoodređenje«. Članovi skupine »Krumme-13« sebe nazivaju »pedoseksualcima« te se zauzimaju da pedofilija bude priznata kao još jedan u nizu zakonitih seksualnih identiteta. Na blogu te skupine njezin se osnivač požalio da se ni jedan političar »nije ispričao tisućama i tisućama pogođenih koji su postali žrtve« zakona iz 2021. godine, koji je posjedovanje pedofilskoga materijala proglasio kaznenim djelom. Gieseking je 2014. u intervjuu za »Taz Online« otvoreno rekao da »tabu pedofilije konačno treba razbiti na svim društvenim razinama«. »Ako pedofil može izići u javnost bez straha od isključivanja ili čak demoniziranja, to je najbolja prevencija protiv zlostavljanja djece.«
Osuda pogodovanja predatorima
Praksa, a ne zavjera
Upozorenja o postojanju utjecajnoga pedofilskoga lobija nažalost nisu teorija zavjere. Iako je pedofilija (još uvijek!) međunarodno priznato kazneno djelo, činjenice i podatci – pa i sam pogled na to tko se zakonskoj izmjeni u Njemačkoj obradovao, a tko ju je osudio – krajnje su zabrinjavajući. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u zamahu seksualne revolucije i frojdomarkističkih teza o oslobođenju čovjeka oslobođenjem spolnosti od morala, poznati intelektualci poput Jean-Paula Sartrea, Simone de Beauvoir i Michela Foucaulta također su potpisali peticiju za dekriminalizaciju pedofilije, a ta se linija misli i djelovanja nastavlja do danas. Bivši zastupnik u Europskom parlamentu i supredsjedatelj Saveza zelenih Daniel Cohn-Bendit sedamdesetih se zauzimao za dekriminalizaciju spolnih odnosa između djece i odraslih; 2001. otkriveno je da je opisao vlastite spolne odnose s djecom u frankfurtskom vrtiću u kojem je radio, i to u knjizi »Veliki sajam«, a 2013. u javnost je procurila snimka s Francuske televizije u kojoj opisuje »erotsku igru« s petogodišnjom djevojčicom. Istraga je izostala i nije bilo sankcija.
U novoj klasifikaciji bolesti Svjetske zdravstvene organizacije pedofilija je izbačena iz poremećaja, osim ako osoba ne djeluje prema svojim sklonostima, a i mnogi drugi seksualni poremećaji premješteni su iz kategorije poremećaja u kategoriju stanja. Prema toj klasifikaciji nije, dakle, poremećaj razmišljati o spolnom odnosu s djetetom, nego je poremećaj pokušati ga ostvariti. Postavlja se pitanje što sve znači »djelovanje« te potpada li poda nj proizvodnja, prodaja i posjedovanje dječje pornografije. Pedofilija je u Hrvatskoj zakonski svrstana u kategoriju kroničnih psihijatrijskih bolesti za čije se cjelokupno liječenje zdravstvene usluge plaćaju iz državnoga proračuna. Američki film »Zvuk slobode« (2023.) redatelja Alejandra Monteverdea, snimljen prema istinitim događajima, završava zastrašujućim podatkom da je danas više ljudskoga roblja u svijetu nego u vrijeme kada je ropstvo bilo legalno.
Zašto zapravo ne?
Možda se čini izlišnim objašnjavati što je pogrješno u pokušaju legalizacije spolne manipulacije djecom i mladima te u Giesekingovim tvrdnjama, no u postmodernoj kakofoniji ništa nije jasno pa objašnjenja postaju potrebna. Neuroznanstvena istraživanja jasno dokazuju da rana seksualizacija djece šteti njihovu psihološkomu razvoju; uskraćuje im razdoblje djetinjstva kada je spolno sazrijevanje evolucijski odgođeno kako bi se mozak mogao do kraja razviti, a osoba izgraditi svoje ja.
Također, medicina poznaje pojam preuranjenoga spolnoga odnosa, kada su reproduktivni organi podložniji infekcijama. Što se tiče duhovne dimenzije čovjeka, savjest je »organ smisla«, kako ju je definirao Viktor Frankl; tek s razvojem moralne svijesti čovjek postaje sposoban za slobodnu i odgovornu – ljudsku, a ne tek animalnu egzistenciju.
Tvrdnje pedofilskoga lobija proizlaze iz pervertirane slike sebe, djeteta i spolnosti; dijete ne može dati pristanak na spolni odnos jer njegova kritička svijest i moć nije jednaka kritičkoj svijesti i moći odrasle osobe. Iz toga razloga djeca ni u jednom društvu nemaju »prava« jednaka odraslim ljudima, počevši od kupnje alkohola i duhana pa do financijske samostalnosti, sklapanja braka i političkoga odlučivanja. Želja za spolnim odnosom s djetetom pervertirana je želja za dominacijom. Nema opravdanja za zavođenje i spolno iskorištavanje maloljetnika. Spolno zlostavljanje djece pripada najgnjusnijim zločinima upravo zato što zlouporabom položaja moći gazi dostojanstvo osobe u ranjivu razdoblju djetinjstva i adolescencije, koja se najčešće ne može učinkovito obraniti. Promotri li se fenomen na većoj vremenskoj skali, nemoguće je ne uočiti da, stavi li se puka želja u središte i liši li se spolnost međuljudskih odnosa, vrijednosti i svrhe, poremećaji se s vremenom normaliziraju. Zamračivanje smisla spolnosti i njezino odvajanje od morala dovodi do prihvaćanja pedofilije čija žrtva postaju najmlađi, kojima društvo duguje posebnu zaštitu.
