Južne padine Marjana nadomak središta Splita skrivaju biser, oazu mira, ljepote i blagoslova kao povijesno mjesto posvećeno svetoj Obitelji. Tamošnja jednobrodna crkvica Gospe od Betlema iz prve polovice 15. stoljeća poznato je hodočasničko mjesto sastajanja u najsvetijoj noći. Stoljetna tradicija starih Splićana – slavlje prve ponoćke u Hrvatskoj na Badnjak 24. prosinca već u 16 sati – živi do danas. Do jednostavne crkvice izgrađene u gotičkom duhu vode kamene stube omeđene čempresima, a popodnevno blagdansko slavlje božićne radosti neki će pripisati tomu što u stara vremena nije bilo struje pa se ponoćka slavila u sumrak dana.
Crkvica Gospe od Betlema pripada splitskoj župi sv. Križa u Velom Varošu, gdje je već osmu godinu župnik Mihael Jelavić, koji primjećuje da je svake godine sve više ljudi na toj ponoćki – ne samo Splićana, nego i hodočasnika iz okolice. »Svi zajedno doživimo duhovnost Božića u suton Badnjaka, a često bude lijepo vrijeme pa se nakon mise družimo, počastimo fritulama i kuhanim vinom te obogatimo koncertom sakralne glazbe. To je uistinu lijep ne samo liturgijski, nego i društveni događaj«, kaže župnik Jelavić, ističući da je prošle godine pandemija zaustavila tu dugogodišnju tradiciju zbog preporuka Stožera i splitsko-makarskoga nadbiskupa.
»U crkvici nije slavljena tradicionalna ponoćka jer se na njoj ovdje okuplja od 500 do 800 ljudi. Nadamo se da ćemo ove godine moći slaviti tu ponoćku uz pridržavanje mjera«, nastavlja don Mihael, radostan što je crkvica napokon ove godine obnovljena. Najavio je i da će kroz koji dan dobiti struju te zahvalio Gradu Splitu i bivšemu gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari na pomoći. »Ovo je sada stvarno lijepa crkvica za meditaciju i molitvu«, zaključio je župnik Jelavić.
»Htjeli smo da bude lipo«, objašnjava motive za obnovu crkvice Gospe od Betlema, koja je zadnji put uređena nakon više od 90 godina, redoviti hodočasnik i nekadašnji splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara. »Svake smo godine na toj prvoj ponoćki, u četiri sata poslijepodne, još od vremena kad bismo svi stali u malu crkvu. Sada je na ponoćki velik broj ljudi, pjevaju bratimi svetoga Križa koji organiziraju sa župnikom i misu i sve oko nje, pa se poslije počastimo fritulama uz čestitanje Božića. Ponoćka u suton Badnjega dana na ovom mjestu kod crkvice Gospe od Betlema doista je bajkovita«, objašnjava Krstulović Opara. Donedavno je građevina bila u prilično lošem stanju, zidovi su joj bili napukli, u prostor je prodirala vlaga.
Još dok je bio konzervator Ministarstva kulture 2005. godine pokrenuo je inicijativu za obnovu crkvice, a do tada su se sva nastojanja svela na spašavanje vrijednoga kamenoga reljefa svete Obitelji. »Djelo je to radionice bliske krugu Andrije Alešija izrađeno početkom 15. stoljeća, koje su restauratori čak tri godine desalinizirali, konsolidirali i vrlo kvalitetno restaurirali. Originalni reljef danas se čuva u Sakralnom muzeju na Peristilu, a u crkvici je postavljena vjerna kopija. To je jedan od najstarijih splitskih reljefnih prikaza rođenja Gospodinova sa svetim Jeronimom i svetim Ivanom Krstiteljem, a neki spominju i Antuna pustinjaka«, kazuje Krstulović Opara, koji se sa suprugom Danielom vjenčao 1995. godine upravo u Gospi od Betlema.
»Marjan su naši predci zvali ‘Mons Kyrie Eleison’, a Gospa od Betlema zove se tako jer su je pučani i hodočasnici tako naučili zvati. Čak su i područje oko crkvice nazivali Betlem. Hodočasnici rado dolaze ovamo na prvu ponoćku u Splitu, Dalmaciji, Hrvatskoj, u 16 sati, u smiraj dana kada se u pogledu prema zapadu kroz vertikale čempresa i stijenje Marjana koje zakriljuje ovo mjesto na kojem osjećaju bliskost s betlehemskim otajstvom«, pojašnjava Krstulović Opara i dodaje da je ponosan što je sada crkvica na ponos cijelomu splitskomu puku i na uzdarje hodočasnicima.
A postoji još jedna snažna povezanost te splitske obitelji s Gospinom crkvom na Marjanu. »Moja baka Anježa Kovačić rođ. Senjanović skrivala se s bebom, mojom majkom, u grotama oko ove crkve te u obližnjim eremitažima kod crkve sv. Jere s drugim velovaroškim majkama za vrijeme savezničkih bombardiranja, koja su srušila kuću Danieline obitelji. Stoga smo je u zavjetnom spomenu i nazvali ‘Utočištem nemoćnih’ jer je ona stoljećima to i bila, čuvala je nemoćne koji su izbjegli iz svoga grada pred smrtnim nevoljama, baš kao što je to bio Betlem za Mariju, Josipa i maloga Isusa«, ističe Krstulović Opara, koji je zajedno sa suprugom prije četiri godine crkvi darovao zvono koje je desetljećima nedostajalo na preslici.
Prilikom posljednje restauracije statički je saniran i južni dio crkvice te su tom prilikom provedena i manja arheološka istraživanja u kojima je potvrđen materijal iz 15. stoljeća, pronađena je tzv. keramika majolika. Posvjedočio je to član Bratovštine sv. Križa iz Veloga Varoša, kojoj pripada crkvica Gospe od Betlema, Miroslav Gogala. Ta bratovština najstarija je bratovština u Hrvatskoj jer ima neprekinuto postojanje od 1439. godine do danas. U prijašnje doba imala je socijalnu dimenziju, a danas se više brine za nematerijalnu baštinu poput pučkoga, glagoljaškoga pjevanja i sl.
U crkvici Gospe od Betlema misa se osim na Badnjak slavi i na blagdan sv. Marka evanđelista, kada se održava drevni običaj blagoslova polja upravo kod te crkve jer je ona na najvišoj koti u splitskom polju, a sada su od nje na većoj visini samo mosorske crkve u Sitnom i Srinjinama.
Zbog izrazito lošega stanja zidova i statičke ugroženosti crkvici Gospe od Betlema na Marjanu bila je potrebna temeljita sanacija. Radovi su se odvijali u ljeto i jesen ove godine, a već na ovogodišnju ponoćku, poštujući stoljetnu tradiciju starih Splićana, mnogi će vjernici moći pohoditi novoobnovljeni marjanski biser. Temeljita obnova crkvice uključivala je uređenje njezine unutrašnjosti i krova, stabilizaciju, uklanjanje pukotina te obnavljanje okoliša. Za temeljitu sanaciju crkvice iz gradskoga proračuna Splita izdvojeno je 450 tisuća kuna.
