Najdugovječniji hrvatski, izvorni pečat franjevačke duhovnosti u kamenom zdanju i zajednici žive Crkve koja stoljećima, još od Franjina vremena, privlači generacije vjernika u Zadru koji ondje pronalaze oporučni Franjin pozdrav: »Gospodin ti dao mir!« samostan je sv. Frane u Zadru. Utemeljen oko 1221. godine, samostan se nalazi uz crkvu sv. Frane u Zadru, koja je također najstarija crkva posvećena sv. Franji na hrvatskom tlu, i to s naslovom bazilike. Od velikoga restauracijskoga zahvata u 18. st. ta najstarija dalmatinska gotička crkva, s renesansnim dogradnjama Jurja Dalmatinca, nalazi se na kraju zapadnoga dijela poluotoka u središtu Zadra, do čijih samostanskih prozora dopire zvuk Morskih orgulja sa zadarske rive u čijoj se blizini nalazi, uz prostran pogled na pučinu mora.
U samostanu žive petorica franjevaca Male braće koji se svakoga jutra u 7 sati okupljaju na tzv. konventualnoj misi. Još trojica franjevaca vode zadarsku župu Srca Isusova na Voštarnici, koja pripada zadarskomu gvardijanatu sv. Frane. »Odavde kreće razvoj Franjevačkoga reda na hrvatskoj obali Jadrana. U samostanu sv. Frane u Zadru imamo i Bulu proglašenja Frane svetim, datiranu 16. srpnja 1228., kojom papa obavještava zadarski samostan sv. Frane da se Frane proglašava svetim, dvije godine nakon njegove smrti. Tu Bulu dobivali su tada samo renomirani samostani u Franjevačkom redu, a mi to imamo. I to pokazuje da je samostan već tada imao veliku važnost«, rekao je provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Tomislav Šanko (47).
Na svom zadnjem kapitulu odlučili su postati kustodija ovisna o Provinciji sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Trend u svijetu jest spajanje provincija zbog manjega broja zvanja. Nakon trogodišnje pripreme za taj status general Reda će donijeti dekret da više nisu provincija, nego kustodija sv. Jeronima. Taj im status osigurava određenu autonomiju, upravljanje. Također, kustodija uvijek može postati provincija i vratiti se u prvotno stanje. »Nije to tragedija, nego traženje bolje kvalitete živote i autentičnosti. Dobar vinogradar obrezuje lozu da više roda donese, ne da je ubije. Tako to gledam«, kaže provincijal Šanko.
Šum valova oplahuje molitvene glasove vjernika koji svakodnevno u velikom broju pohode večernju misu u crkvi sv. Frane, gdje u dnevni euharistijski susret ulaze redovnički, rado moleći večernju Časoslova s fratrom koji predvodi misu. Poznata je crkva sv. Frane i zato što se u njoj svaki dan na misi i propovijeda i to je ono po čemu je ta crkva privlačna.
U crkvi sv. Frane ne podjeljuju se krštenje ni vjenčanje, no dopušteno je da djeca i mladi iz susjedne župe Voštarnica prime prvu pričest i krizmu. Svake godine dirljiv je prijelaz brojnih prvopričesnika u bjelini preko zadarskoga mosta u hodu od Voštarnice, najveće gradske župe, do crkve sv. Frane. Ipak, zadarski franjevci odjelotvoruju u životima ljudi značenje riječi sakrament kao vidljiva znaka nevidljive Božje milosti, u službi posvećenja vjernika.
Među njima je i Mjesno bratstvo Franjevačkoga svjetovnoga reda »Sv. Frane« Zadar (FSR), čiji je ministar Lovro Sučić (37), otac troje djece. Bratstvo ima 30 zavjetovanih članova, među kojima je nekoliko bračnih parova. Sastaju se prve nedjelje u mjesecu i povremeno na dnevnim susretima, kapitulima. Njihov je duhovni asistent fra Andrija Bilokapić, nekadašnji provincijal, kojemu sadašnji, Šanko, izriče zahvalnost i poštovanje što je samostan sv. Frane uvelike otvorio, razvio pastoral i dodatno učinio bliskim narodu.
»Kako je lijepo kao braća živjeti, znači imati povjerljiv dijalog s ljudima, moći se povjeriti, od nekoga saslušati poticaj, kritiku i zajedno napredovati u duhovnom životu. Franjevačka karizma stavlja Krista u središte. Nama je misna žrtva i sakramentalni život stožer«, kaže Sučić, profesor španjolskoga i francuskoga, zaposlen kao lektor na Sveučilištu u Zadru. Smatra da ljudi prepoznaju želju sv. Frane – sve dovesti u raj.
U teškim godinama nakon Drugoga svjetskoga rata franjevcima u Zadru puno su značile redovnice milosrdnice koje u samostanu sv. Frane djeluju od 1948. Te godine rodila se s. Emila Maroš (74), sakristanka, dobri duh samostana, sa svojom blagošću poznato lice u Zadru. Redovnica je 55 godina, rodom iz Otoka kod Sinja. U samostanu sv. Frane djelovala je od 1998. do 2006. i posljednjih 10 godina. Brine se o crkvi, čišćenju i uređenju, oltarima i sakristiji, svećeničkom i crkvenom ruhu. Uz nju djeluju još s. Ksenija Dukić koja se brine o samostanskom rublju i s. Božena Jakić kao kuharica.U FSR-u s majkom Anđelkom jest i Marija Ivanković (35), voditeljica zbora mladih koji predvodi pjevanje na večernjoj nedjeljnoj misi, kada je dupkom puna crkva. Tri nedjeljne mise u crkvi sv. Frane pohode vjernici iz Zadra i ljudi koji žive izvan grada. Marija, njezin brat Josip i nevjesta Petra 2004. osnovali su zbor, kroz koji su prošle generacije studenata iz cijele Hrvatske. »Ta nam je crkva obitelj. Franjevaštvo me privlači od malih nogu. Slaviti zajedno Boga na prvom je mjestu, to je najvažnije. Zadovoljni smo kad vidimo da ljudi ostanu u crkvi dok se pjeva i zadnja pjesma, da ne idu iz crkve«, kaže Ivanković.
Magnet i osobitost zadarskoga sv. Frane jest vjeronauk za studente i radničku mladež koji svakoga utorka predvodi definitor i promicatelj pastorala zvanja Provincije sv. Jeronima fra Bojan Rizvan (34). Na toj pouci o vjeri fra Bojan dobiva pitanja mladih i nudi odgovore Crkve. Tumači evanđeoski navještaj, obradili su Vjerovanje, bogoslužje Crkve. Vitalnost susreta potvrđuje da je za našega pohoda samostanu na vjeronauk prvi put došlo novih 20 mladih. »Poziv na taj susret ne dajemo toliko mi fratri, koliko ga mladi prenose jedni drugima. Mladima pružamo navjestiteljsku ulogu da oni nekoga privuku na susret. To je duhovna oaza u gradu u kojoj se donosi novost evanđelja, njegova ljepota i snaga. Važno je naglasiti baš privlačnost evanđelja, što možda zanemarujemo. Unatoč zahtjevnosti, istina evanđelja uvijek je privlačna jer donosi ljepotu koja daruje spašenost. A mladi čeznu za tim«, kaže o. Rizvan.
Govoreći o samostanu, mladi franjevac kaže: »Crkva sv. Frane privlačna je zbog svoje nutarnje ljepote koja ne dolazi samo po izvanjskom bogoslužnom prostoru, nego po zajednici koja tu slavi otajstva. U crkvi sv. Frane vidljiva je plemenita jednostavnost i snaga bogoslužja.«
U prostoru samostana nekad je djelovala socijalna samoposluga, posudionica dječje odjeće, udruga za trudnice, radionice za razvoj djece, dječji vrtić »Latica«. Njihova dvorana domaćin je za predstavljanja knjiga i razna predavanja, među ostalima i udruge »Bl. Jakov Zadranin«. »Možda još imamo dosta kredita kod naroda, od prošlih vremena. Na nama je da ne razočaramo, da budemo promicatelji susreta s Bogom. Zato je važna autentičnost života, bratstvo, molitva. Tu su bili dobri svećenici koji su se trudili biti s narodom, hvala im svima. Ljubav je uvijek izlazak. Važno je biti prisutan. Mjera ljubavi je mjera prisutnosti. Dok god budemo s ljudima bliski, bit ćemo prepoznatljivi«, kaže provincijal Šanko.
Ekonom samostana fra Anselmo Stulić podsjeća da je u samostanu sv. Frane uvijek bilo značajnih svećenika, propovjednika, spominjući samo neke: Vjenceslava Banderu, Eugena Zaninovića, brata laika Spasu Radića, a Provincija je Crkvi darovala Ivu Perana, bl. Jakova Zadranina, mučenički zalog osmorice franjevaca stradalih od 1941. do 1945. »Izvezla« je svoju karizmu i u Afriku, gdje je hrvatski ponos njihov član fra Ilija Barišić, misionar u Kongu već 50 godina.
U samostanu danas živi i nekadašnji provincijal fra Bernardin Škunca, gvardijan samostana fra Stipe Nosić (ujedno ekonom i vikar Provincije), vikar je fra Vlado Jajalo, a ispovjednik fra Stanko Škunca. O njihovoj otvorenosti prema Zadranima svjedoči i milosrdnica s. Emila Maroš koja kaže da se tijekom cijeloga dana može pozvoniti na samostan. »Ljudi imaju problema, opterećeni su, imaju potrebu za duhovnim razgovorom, pitati za savjet. Mnogi se rado vraćaju u ambijent crkve sv. Frane. Dirljivo je kad vidim ljude kako mole, razmatraju, kako se duboko poklone pred Presvetim, urone u odnos s Gospodinom«, opisuje s. Emila svakidašnjicu molitvene sabranosti mnogih koji crkvu sv. Frane pohode kao svoj dom.
