Znanje ima neizostavnu vrijednost, ali samo ako ga se primjenjuje u duhu nedvojbenih vrlina. Ta svaki se dan svjedoči da ima, primjerice, vrhunskih kompjutorskih stručnjaka koji su postali prvoklasni hakerski lopovi. Pa i onih koji završe visoke škole ili onih koji dospiju na visoke društvene položaje, a ne primjenjuju svoje znanje i moć povezane s vrlinama, nego s manama. U konačnici ne samo da ne učine ni sebi ni društvu dobro, nego upravo suprotno – nanesu štetu i sebi i društvu općenito.
Vrijednosti nisu nešto što se može jednostavno poučavanjem usaditi u čovjeka. Stručno proučavanje iskustva ipak potvrđuje da su najuspješniji »programi« moralnih načela oni koji ne nude gotove odgovore za konkretne probleme, nego oni koji potiču i razvijaju sposobnosti za njihovo kritičko rješavanje, koji produbljuju čovjekovo mišljenje te stavljaju u pokret proces svestranoga ispitivanja i otkrivanja rješenja. Stručnjaci naglašavaju sljedeću vrlo važnu činjenicu: treba točno ocijeniti razinu moralno-intelektualnoga razvitka onih s kojima radimo.
Materijali, ponuđeni u bilo kojem odgojnom programu vrjednota, moraju odgovarati razini studenata, tj. trebaju biti za jedan stupanj iznad razine studenata želi li se stvarno poduprijeti razvoj individualnoga mišljenja i usvajanja moralnih principa.
Studenti moraju biti aktivno uključeni u poučavanje i rješavanje svih programskih zadatka. Napredak nipošto nije samo u novostečenoj informaciji, nego u unutarnjoj reorganizaciji osobe pod njezinim utjecajem. Tako učenici koji u školi »nauče« primjerice teoriju marksističkoga nauka ili na vjeronauku »deset« ili ostali broj određenih »zapovijedi«, nisu za društvo nikakvo jamstvo da će se i pridržavati naučenoga.
Mladenačke godine spadaju u razdoblje ljudskoga života kad se većinom temeljno odlučuje do kojega će se stupnja moralnosti razviti odrastao čovjek. A neprocjenjivo je važno hoće li društvo biti sastavljeno od pojedinaca koji će se držati visokih moralnih načela, nepopustljivo poštujući sva prava pojedinaca i dostojanstvo ljudskoga života, bez obzira na »tržišne« potrebe, autoritet i postavke društvenoga sustava, ili će ostati na konvencionalnoj razini, gdje se moralne prosudbe i činovi ravnaju i pokoravaju u poslušnosti i konformizmu prema određenomu autoritetu i »redu«.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska
