Čovječnost bi se mogla tumačiti kao moralno ponašanje, a piscu Knjige Mudrosti bilo je važno povezati je s Bogom. Zaista, odakle bi čovjek mogao crpsti svoju čovječnost ako ne od samoga Boga, od svojega Stvoritelja koji mu je usadio zakon u srce, koji mu je zadovoljstvo usmjerio prema onomu što je dobro, koji mu je trajnu sreću ostavio u situacijama kada se daruje za bližnje? U čovječnosti se kriju Božje odlike i nije to ono čovječno u čovjeku, nego upravo božansko, ono što ga podsjeća da je stvorenje Božje.
Bog je čovječan. Nabraja pisac Knjige Mudrosti mnogo Božjih atributa da iskaže njegovu čovječnost. Brižnost, jakost, pravednost, pažljivost. Zanimljive kvalitete za onoga tko posjeduje odlike moćnika! Bog koji vlada nad svim, koji može život usmjeriti prema kojemu god pravcu, iskazuje se u brižljivosti, pažljivosti. To je njegova čovječnost jer se prema ništavnomu stvorenju ponaša obzirno. Nema kod Boga tiranije. Bog se prema čovjeku ne ponaša kao prema nekakvu biću od plastelina koje uz nekoliko pokreta prstiju hirovito može preoblikovati u nešto drugo.
S druge strane, što se dogodi kada čovjek okusi nešto od božanskih atributa? Ako si umisli da je stvoritelj, da se bez njega ništa ne može napraviti ili ako se drži krojačem ljudske sudbine? Zadnje što nastupa jest brižljivost! Kada se okusi moć, i još k tomu bez ikakve odgovornosti, nema nikakve pažljivosti. Nastupa bahatost, samodostatnost, umišljenost. Misli da čini dobro dok upravlja drugima, a oglušuje se na tuđe vapaje. Okrutan je i ne promatra kako se drugi ponašaju, nego upada u ponor iz kojega nije lako izići. Bahat čovjek ne podnosi pogrješke, umišljen ne uviđa pad koji tek slijedi. Kako će izići iz toga začaranoga nečovječnoga postupanja?
Pisac nastavlja dalje: »Bože, podario si dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.« Nakon brižljivosti Bog donosi novu šansu. Prilika je to i za svakoga tko je zloupotrijebio vlast. Dobra nada jest ono što je potrebno čovjeku koji se osilio u svojoj bahatosti. Takav ne želi priznati pogrješku jer misli da nakon nje više ne će biti novih šansi, nego da će strmoglavo sve izgubiti. No kod Božje čovječnosti nema osvete nakon pada. Uz brižnost tu je i nada – iskazivanje pomoći u sadašnjosti i otvaranje prema budućnosti.
Ivan Zlatousti u pismu Teodoru koji je pao povezuje Božju čovječnost s njegovom dobrom voljom prema čovjeku: »Da nas je Bog stvorio kako bi nas kaznio, možda bismo očajavali i dovodili u pitanje mogućnost vlastitoga spasenja. Ali ako nas je on stvorio ni zbog čega drugoga osim zbog svoje vlastite dobre volje i s namjerom da uživamo vječne blagoslove, i ako sve čini za tu svrhu, što u nama može uzrokovati sumnjičavost? To je samo razlog zašto se trebamo suzdržati od sadašnjih zlih djela, pokajati se za prošlost i pokazati spremnost za promjenu. Zla koja smo nekoć činili ne mogu ga toliko izazvati koliko naša nespremnost da se promijenimo.«
Ako kršćanin posjeduje znanje kakav bi trebao biti, zadržat će se na čovječnosti koju može naučiti od samoga Boga. Prilike za iskazivanje čovječnosti su bezbrojne. Najčešće su one poslovne. Na radnom mjestu gdje vlada zakon natjecanja, čovječnost ispari. A upravo je tu važno zadržati skromnost, razumjeti slabijega, priznati poraz, dati novu šansu, iskreno pristupiti, suzdržati se od trača, slijediti pravdu. A tek u susjedstvu, kako je tek u mjestu gdje se živi zadržati čovječnost? Dok svatko želi biti bolji od svojega susjeda, nije neobično pristupiti prikrivenomu ocrnjivanju. Zašto bi netko drugi bio bolji? Zašto drugoga pohvaliti kada mu se može naći milijun pogrješaka? Zašto izreći udivljenje kada se može pokazati gnušanje? Današnja Knjiga Mudrosti govori da se može i drugačije! Iznad ocrnjivanja, toga prozirnoga puta u bahatost, nalazi se Božja čovječnost. Odlika je to skromnih ljudi koji se ne boje pokazati da su lomljivi, da griješe, ali i da su spremni stalno rasti. I na takvu je putu moguće otvoriti putove prema dobroj nadi koja vodi u svijet koji se izgrađuje, a ne razgrađuje.
Gospodine, odškrini nam put prema čovječnosti koju si u nas usadio jer ćemo po njoj pronaći put do Isusa Krista, koji je po čovječnosti spasio čovječanstvo za vijeke vjekova. Amen.
