Do koje mjere može dovesti pokušaj dodvoravanja lijevoliberalnim krugovima i njima sklonim medijima u Hrvatskoj svjedoči i vijest da je iz Ministarstva zdravstva svim hrvatskim bolnicama 11. svibnja poslan zahtjev da ravnatelji bolnica »popišu sve zdravstvene radnike koji se pozivaju na priziv savjesti«, kako je donio Jutarnji list od ponedjeljka 17. svibnja. Da je riječ o kampanji koja ide izravno na štetu zaštite ljudskoga života od začeća, kampanji koja je uronjena u ozračje beskrupuloznoga prikupljanja bodova na bolnu temu pobačaja, pogotovo među političkim strankama koje nisu uspjele prikupiti ni koliko-toliko pristojan broj glasova na izborima, svjedoči i to da je taj zagrebački dnevni list donio podatke iz niza bolnica u kojima se u natjecateljskom duhu ističu isključivo brojevni odnosi među liječnicima ginekolozima koji se (ne) pozivaju na priziv savjesti. Druge grane medicine uopće se ne navode, kao da liječnici i drugi zdravstveni djelatnici na ostalim bolničkim odjelima nemaju savjesti.
Hajka na liječnike s prizivom savjesti nastavila se i s umjetno stvorenom raspravom može li na čelno mjesto u nekoj zdravstvenoj ustanovi biti imenovan liječnik koji se koristi prizivom savjesti, s jasnom sugestijom da je to nedopustivo jer tako bi, navodno, žene koje žele izvršiti pobačaj bile diskriminirane. No ako bi pokretanje svojevrsnoga registra liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti ciljalo na to da se takvima uskrate čelna mjesta i napredovanje, to bi bilo ne samo skandalozno, nego i protuzakonito, što bi kasnije lako mogao oboriti svaki međunarodni sud za ljudska prava. Da se prizivom savjesti pokušava manipulirati šira javnost svjedoči i tvrdnja iz Jutarnjega da neke od članica Europske unije – Švedska, Finska, Bugarska i Češka – »zakonom zabranjuju priziv savjesti liječnika«. Osim što je jadno pozivati se na četiri države u odnosu na ostalih 27, još je jadnije to što je istina da navedene zemlje uopće ne zabranjuju priziv savjesti, nego je samo riječ o tome da ga ne štite posebnim zakonom – što je velika razlika. Nemoguće je, naime, ijednoj civiliziranoj zemlji zabranjivati pravo koje proizlazi iz Opće deklaracije o ljudskim pravima, a pogotovo državi članici EU-a čiji temeljni dokumenti štite to pravo…
S obzirom na to da u Hrvatskom saboru u petak 13. svibnja većinom glasova saborskih zastupnika nije prošao prijedlog zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće (47 glasova »za«, 78 »protiv«, pet »suzdržanih«) iza kojega stoji klub zastupnika SDP-a, uzaludni su i novi prijedlozi iz njima bliskih političkih krugova da se tobožnje »pravo na slobodno odlučivanje žene o rađanju djece«, koje je postojalo u ustavu bivše države, uvrsti u sadašnji hrvatski Ustav. Nevjerojatna je lakoća s kojom se 2022. godine među pojedinim političarima zazivaju totalitarna vremena od prije 1990. godine. Službene statistike iz godine u godinu, sve do danas, bilježe, hvala Bogu, sve manji broj namjernih pobačaja na području Hrvatske. Zastrašujuće bi bilo kad bi nekoga boljela činjenica da se u Hrvatskoj mijenja svijest o vrijednosti svakoga ljudskoga života. U posljednjih 40-ak godina, samo na temelju statistika dostupnih u mjerodavnim ustanovama, u zdravstvenom sustavu na području Hrvatske izvršeno je najmanje 800 000 pobačaja. Ako to nekima nije dovoljno, što je onda?
