Otkad su objavljeni rezultati lokalnih izbora održanih u Hrvatskoj u nedjelju 16. svibnja, najviše je pozornosti u javnosti i dosad rijetko viđenu pozitivnu medijsku potporu nekoj političkoj opciji dobila platforma »Možemo!«, s izraženo lijevo, liberalno i globalističko oblikovanim profilom. Ta je platforma, naime, dobila i za njih same, kako su isticali, neočekivano velik broj vijećničkih mjesta u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Budući da se pred biračima nalazi i novi krug izbora za (grado)načelnike i župane koji će utjecati na kvalitetu upravljanja lokalnim zajednicama, i s obzirom na to da su ti izbori suženi na jedan od dva moguća izbora, postoji opasnost da se svaka ocjena protumači kao političko svrstavanje uoči izbora koji dolaze. Ovdje je ipak isključivo riječ o temeljnim vrijednostima koje su dovedene u pitanje na netom održanim izborima. Notorna je, naime, činjenica da program platforme »Možemo!« u pojedinim dijelovima nadilazi područje lokalne politike, ove ili one stranke ili pokreta, te na neki način najavljuje vrijednosno opterećenje kulture u Hrvatskoj uopće, a time i društva u cjelini. Drugim riječima, na izborima se pokazalo da se globalizacija zapadne kulturne revolucije s mnogim svojim negativnim obilježjima pokušava spustiti na lokalnu razinu.
Za početak je dovoljno pogledati kako njihov program vrjednuje obitelj. U njemu se, naime, uopće ne spominje da je obitelj zajednica utemeljena na braku jednoga muškarca i jedne žene, kojoj pripadaju i članovi povezani bliskim krvnim srodstvom, i da je takva zajednica temeljna stanica svakoga ljudskoga društva, što znači i lokalne sredine, uključujući dominantno i zagrebačku. Upravo suprotno, kad njihov program spominje obitelj, što je rijetko, ona se najčešće vezuje uz »obiteljsko nasilje« ili uz obitelji koje se nalaze u problemima siromaštva ili u drugim rizicima isključenosti. Baš je relativizacija obitelji jedno od glavnih obilježja zapadne kulturne revolucije. »Osigurat ćemo obavljanje dostupnog i sigurnog pobačaja u bolnicama u vlasništvu Grada te pristup medikamentoznom prekidu trudnoće koji podrazumijeva upotrebu lijekova umjesto kirurških tehnika«, crno na bijelo stoji u dijelu programa koji je nazvan »Rodna i LGBTIQ+ jednakost«. Ne treba isticati da je upravo glavna perjanica u promjeni tradicionalne kulturne paradigme inzistiranje na »rodnoj ravnopravnosti«, to jest pristajanje uz praktički sve ono što promiče tzv. rodna ideologija.
Nadalje, program platforme »Možemo!« pokazuje kako političke odluke mogu zadirati u odgoj, obrazovanje i kulturu, čime se zadire u sustav vrijednosti. Tako planiraju i sljedeće: »Gradske kulturne ustanove poput centara za kulturu i knjižnica učinit ćemo inkluzivnima, poticati ih da osiguravaju sadržaje o ženskoj i LGBTIQ+ ravnopravnosti, vidljivosti i emancipacije te ih učiniti otvorenima i dostupnima za rad i djelovanje LGBTIQ+ i feminističkih organizacija«, a planira se uvođenje izvannastavne aktivnosti u škole »Odgoj i obrazovanje za aktivno građanstvo« s još nejasnim kurikulom.
Zato je vrijeme koje dolazi još manje politički izazov, a više izazov za čitavo društvo i suvremenu kulturu, pogotovo stoga što se najavljuju promjene koje se planiraju početi provoditi u najvećoj i najbogatijoj hrvatskoj lokalnoj zajednici. S obzirom na to da se planiraju dalje nagrizati dominantne vrjednote u Hrvatskoj, očito među vjernicima dolazi vrijeme za pojačanu i pomnu brigu o djeci, njihovu odgoju, duhovnom i tjelesnom zdravlju, kao i zdravlju obitelji i društva u cjelini, u skladu s kršćanskim vrjednotama.