Nakon najave ministra Radovana Fuchsa i službene upute Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) ukinuta je obveza nošenja zaštitnih maski u školama (tijekom nastave). Time je završena kontroverzna epidemiološka mjera koja je podijelila društvo. I bez stručnih tumačenja mnogima je bilo jasno da je maska na licima školske djece jalova zaštita, epidemiološka kozmetika i suvišna prisila. Djeca koja se zajedno igraju u parku, zajedno putuju autobusom ili tramvajem, međusobno se posjećuju i svakodnevno druže licem u lice, tijekom nastave odvajaju se »plastičnim krpama« za usta i nos. Takva je epidemiološka mjera neprimjerena i neučinkovita te nalikuje na postavljanje zečjih nasipa pred naletom cunamija.
Nažalost, zbog načina uvođenja i neuvjerljivih razloga obveza nošenja maski u školama izazvala je otpor u nekih roditelja, politička i znanstvena neslaganja, a hrvatska je javnost bila izložena ružnim scenama ispred pojedinih škola.
Zbog odbijanja da nosi masku u školu dijete je u Krapinskim Toplicama doslovno ostalo na cesti. Bez obzira na prigovore roditelja, ad hoc inicijativa ili javnih prosvjeda, nije potpuno jasno zbog čega je, zapravo, ukinuta mjera obveznoga nošenja maski u školama. Ne postoji ni jedna znanstvena novost ili otkriće na temelju kojega bi ministar znanosti i obrazovanja, HZJZ ili Stožer civilne zaštite ukinuli odredbu uvedenu još 2020. godine. Upravitelji su pandemije odustali od maski u školama iako se pritom ne pozivaju ni na kakve znanstvene argumente. Očigledan trend smanjivanja slučajeva zaraze ne može biti razlog jer se novozaraženi još broje u tisućama. U vrijeme uvođenja obveznih maski u školama broj novozaraženih u Hrvatskoj bio je manji od 300. Osim toga, ovo je već peti put da javnost svjedoči jenjavaju epidemijskoga vala, ali dosad se zbog toga nije razmatralo ukidanje maski u školama.
Nedavno uvođenje dobrovoljnoga samotestiranja u školama, čini se, bila je javnozdravstvena predigra, odnosno uvertira za odluku o ukidanju nošenja maski tijekom nastave. Iako je taj projekt eksperimentalan i uglavnom je doživio debakl, poslužio je kao dobar izgovor za eliminaciju nepopularne epidemiološke mjere. Samotestiranje je kao smokvin list kojim se prekriva poraz ideje »maskenbala« u školama. U svakom slučaju dobro je za djecu i društvo da obveze nošenja maski u školama više nema. Budući da je, srećom, zbog nekoga razloga, pandemija zaobišla vrtiće, škole i mlade ljude, nametanje maski tim populacijama bilo je neopravdano. Tim više što je dugotrajno nošenje maski za lice povezano s nizom mogućih zdravstvenih poremećaja, koje su ljudi primijetili, a znanost ih zabilježila u studijama (Int. J. Environ. Res. Public Health 2021, 18, 4344).
Dok kratkotrajno nošenje maske, prilikom ulaska u poštu ili banku, nije rizik za ljudsko zdravlje, svakodnevna višesatna izloženost kemijskomu materijalu maske može izazvati neugodne simptome: povišenje ugljičnoga dioksida u krvi, hipoksemiju, ubrzan rad srca, povišen krvni pritisak, smanjenu sposobnost koncentracije, pojavu akni i crvenila kože, kratak dah, glavobolju, smanjenje kardiopulmonalnoga kapaciteta ili, konačno, maskom induciranoga sindroma iscrpljenosti (MIES). Upravo su školska djeca, kao i prodavačice, taksisti ili frizerke, bila primorana sudjelovati u javnozdravstvenom eksperimentu, koji je, eto, završen.
Odluku o ukidanju maski svakako treba pozdraviti, ali i zapamtiti kao lekciju o kemijskom alatu koji nije bio nuždan u epidemiološkom ratu protiv koronavirusa. Odluka je, čini se, običan birokratski čin opterećen prikladnim političkim trenutkom. Iako nalikuje na školski poraz, odluka se prikazuje kao nova epidemiološka pobjeda.
