Nedaleko od Novoga Sela Okićkoga, na makadamskom putu prema Okić-gradu, nalazi se dolina Popov dol. Godine 1911. ondje su zbog geoloških promjena u tlu nastala klizanja terena te se veći dio sela urušio. Seljani Popova Dola preselili su se na današnju lokaciju Novoga Sela Okićkoga, koje se nekada nazivalo Okićka sv. Marija.
Kapela Popova Dola, sv. Matije apostola, izgrađena je g. 1736., a obnovljena je g. 1897. Poviše nje nalazi se velik, danas ruševan župni stan. Kapela je izvan liturgijske upotrebe, ali je povijesno i arhitektonski interesantna kao spomenik nestaloga sela i mjesto u kojem su se mise slavile kroz tjedan. U njoj se krstilo i vjenčalo zbog blizine župnoga stana i prisutnosti svećenika. Godinu nakon izgradnje, 1737., blagoslovio ju je župnik Svetoga Martina pod Okićem Tomo Margetić.
Od nekadašnjega izrezbarena, oslikana i pozlaćena drvenoga oltara sa svetohraništem ostali su samo dijelovi i kostur. Oltar je i dalje smješten u polukružnoj apsidi kapele. Kip sv. Matije apostola prenesen je u župni ured župe sv. Marije Okićke. Još je vidljiva zidna ornamentika kroz cijelu kapelu, a posebno se ističe lijepo iscrtani baldahinski strop apsidalne kupole. Na ulazu su ostala masivna drvena vrata i dovratci od polukružno postavljena i modelirana kamena na kojem je na pročelju postavljena škropionica. Ulazni je prostor zaštićen visokim, ali neznatnim trijemom, iznad kojega se uzdiže jednostruka preslica bez zvona. Na bočnim masivnim zidovima probijeni su prozori lučnih završetaka s nekoliko višebojnih stakala. Pod je izveden keramičkim ornamentalnim pločicama. Zbog visokoga i limenoga krova velik je dio vanjskih zidova, ali i unutrašnjosti ostao očuvan.
U župi se, uz tu kapelu i župnu crkvu u Novom Selu Okićkom, nalaze još kapele sv. Fabijana i Sebastijana u Stankovu i Srca Isusova u Gornjoj Purgariji te špiljica Gospe Lurdske blizu župne crkve.
