Zbog procesa predsjedničkih izbora ovogodišnji Božić u društvenom kontekstu posebno je u potenciranom političkom ozračju, no i u tom kontekstu Božić i božićna poruka ne samo da imaju mjesto, nego su i posebno dragocjeni. Svaki Božić dolazi u vrlo konkretan društveni kontekst koji nikada nije lišen politike, no ovogodišnje izborno razdoblje posebno je istaknulo u prvi plan politiku, i to ne samo na općedruštvenoj ili javnoj razni, nego i na razini osobnoga i privatnoga života kako vjernika tako i drugih građana. Upravo zbog toga proslava utjelovljenja Sina Božjega i sve ono što ono sa sobom donosi ima osobitu i, može se reći, specifičnu važnost.
Premda je po definiciji politika skrb za opće dobro, ona u stvarnosti puno više funkcionira kao skrb za grupne i osobne interese, vrlo često krijući tu stvarnost upravo pod maskom zauzimanja za opće dobro.
Postoje, naime, iznimne vještine koje vrlo lako očaravaju premalo informirane i premalo kritične osobe koje, zapravo prevarene, u svojoj savjesti iskreno želeći boljitak, daju legitimitet političarima kojima opće dobro ni približno nije glavni cilj djelovanja. U hrvatskom aktualnom političkom kontekstu, prema procjeni mjerodavnih znalaca, ni jedni izbori nakon 2000. godine nisu samo to što se izvana vidi i govori, nego redovito postoji skrivena moćna pozadina, pa hrvatski birači i nemaju priliku birati osobe koje bi kao slobodne, stručne i dobrohotne stvarno mogle služiti isključivo općemu dobru hrvatskoga društva. Drugim riječima, po postojećem izbornom zakonodavstvu hrvatski birači prisiljeni su birati između više ili manje loših programa i kandidata te ne mogu izabrati ni programe ni osobe koje bi mogle donijeti stvarno potreban zaokret. Stoga je svako radikaliziranje, bilo na široj društvenoj razini bilo na razini pojedinih osoba, u biti nepotrebno, suvišno, a istodobno iznimno štetno. Premda je tako, mnogi ljudi posljednjih su dana ove godine, bilo zavedeni bilo u dobroćudnoj naivnosti, u većoj ili manjoj mjeri narušili dobre odnose s bliskim ljudima ili se sukobili s nekima na javnoj društvenoj sceni pribjegavajući čak zlogukim etiketiranjima i diskvalifikacijama.
Ne bi bilo nipošto dobro kad bi zbog politike, pojedinih predsjedničkih kandidata ili legitimnih osobnih procjena o programima ili kandidatima ostali narušeni odnosi među bliskim osobama. Posebno to ne bi smjelo ostati među katoličkim vjernicima koji slave Božić i raduju se Božjemu utjelovljenju i božićnoj poruci mira, a to vrijedi i za sve ljude dobre volje. Dok su svaki izbori, koliko se god komu činili važnima, tek mala epizoda u životu i naroda i pojedinih osoba, Božje utjelovljenje bitna je prekretnica u životu čitavoga čovječanstva, svakoga naroda i svake osobe, priznala ona to ili ne. Činjenica da je Bog uzeo ljudsko tijelo i pojavio se u obliku novorođenoga djeteta nečuvena je afirmacija ljudskoga dostojanstva, dostojanstva svakoga čovjeka bez obzira na sve postojeće različitosti među ljudima. Utjelovljenje Isusa Krista nova je bitna poveznica među ljudima te sve različitosti kod ljudi doživljavaju gotovo apsolutnu relativizaciju, jer činjenica da svaki čovjek ima jednako ljudsko dostojanstvo, koje je svojim očovječenjem potvrdio i sam Bog, neizmjerno je važnija od svih drugih mogućih razilaženja i različitosti među ljudima. Stoga katolički vjernici, kao i svi ljudi dobre volje, razilaženja u političkim procjenama ili mišljenjima, upravo radi Božića, svetkovine ljudskoga dostojanstva i mira, trebali bi prepoznati kao gotovo beznačajna, odnosno toliko malo važna da nikad ne bi smjela postati razlog za sukob, za svađu, za podjele i prekid dobrih odnosa, ocrnjivanje.
Otac Ivana Krstitelja, starozavjetni svećenik Zaharija, proročki je navijestio Isusa Krista kao »Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira«. Sve do Isusova rođenja kao čovjeka ljudi nisu mogli vidjeti Boga, nego su bili u »tmini i sjeni smrtnoj«, a dolaskom Isusa Krista, Božjim utjelovljenjem u lik djeteta, iščezava ta »tmina i sjena smrtna«. Drugim riječima rođenjem Isusa Krista u Betlehemu judejskom ljudi ulaze u novo svjetlo, u novo stanje ljudske egzistencije koja dobiva sasvim novu konačnu perspektivu, kao i sasvim novo razumijevanje života u prostoru i vremenu, tj. u povijesti. Isusovo utjelovljenje ukida razdijeljenost Boga i čovjeka i svakomu čovjeku omogućuje da se prepozna kao Isusov brat ili sestra, da svaki čovjek spozna svoje novo dostojanstvo i svoju novu vječnu perspektivu punoga zajedništva s Bogom. Ako Bog toliko cijeni čovjeka da je sam želio postati čovjekom, onda bi ljudi trebali postati svjesni da je baš svaki čovjek time dodirnut i počašćen i da je ta unutarnja ljudska narav i povezanost neizmjerno važnija od svih vanjskih različitosti, pa i onih osjećajnih, mislenih i slobodno izabranih. Činjenica da se Isus, Sin Božji, pojavio u ljudskom tijelu kao ljudsko novorođenče očita je potvrda velikoga Božjega povjerenja u ljude, povjerenja koje bi mnogi ljudi teško jedni drugima iskazali. Zato je ovogodišnji Božić poziv upravo na obnovu povjerenja i dobrih odnosa među ljudima, na prepoznavanje svakoga čovjeka kao brata ili sestre te na razlučivanje bitnoga i prolaznoga.
