Nedavno se dogodio nezamisliv incident za civiliziranu zemlju, što bi Hrvatska trebala biti. Grupa mladih torcidaša na putu prema Braču vulgarno je napala Janicu Kostelić, proslavljenu hrvatsku športašicu i državnu tajnicu za šport, te dvije žene koje su bile s njom. Nevjerojatno je da nitko nije reagirao ili su valjda ti mladi torcidaši posijali strah te im se nitko nije usudio prigovoriti. Janica Kostelić je žena i takav napad na svaku ženu bio bi zastrašujući, međutim ona je više od toga – ikona modernoga športa i međunarodna pobjednica.
Sjećamo se još uvijek kako je promrzlim rukama bez rukavice skijala i pobijedila, a sve za Hrvatsku. Zato su njezine riječi previše teške, ali iskrene: »Tužna sam što se ne mogu sigurno kretati po svojoj domovini.« Ta rečenica toliko je bolna da bi se svaki od torcidaša koji su je napali morao postidjeti. Ograđujući se od nasilja, Nogometni klub »Hajduk« u priopćenju ističe da je Janica Kostelić jedna od rijetkih koje u okviru ovlasti i mogućnosti djeluju u korist nogometa. Neki su to vulgarno skandiranje sveli na izgred koji se tretira kao verbalni delikt. Od obožavanoga športskoga idola Janica Kostelić je tako pretvorena u inkarnaciju zla, piše Slaven Letica, te bi se time trebali pozabaviti najbolji hrvatski psiholozi, sociolozi i socijalni psihijatri. Uzajamne mržnje hrvatskih nogometnih navijačkih plemena odavno su pretvorene u velike »naracije«, a zbog jedne od njih stradala je – ni kriva ni dužna – veličanstvena pobjednica Janica Kostelić. Napad na Janicu morao bi biti točka preokreta u odnosu hrvatskoga građanskoga društva prema navijačima – nasilnicima, kako već sutra netko sličan njoj ne bi izgubio život zbog iracionalne mržnje razularene gomile – piše Slaven Letica. U športu se već dugo događaju ružne stvari. Treba spomenuti ucrtani kukasti križ na »Hajdukovu« stadionu, pa je za kaznu mladim torcidašima bilo možda bolje dati nešto napraviti nego što su dobili zatvorsku kaznu. Nije jasno zar nikomu ne pada na pamet da to sve netko namjerno radi da oblati Hrvatsku, Split i Hajduk.
Da su neke pojave poput domišljatosti u inovacijama dobre u Hrvatskoj pokazala je procjena znanja iz STEM područja koja je pokazala da je Hrvatska na 34. mjestu. Pozitivno nam je ocijenjen pristup ekologiji, a negativno nam je ocijenjeno poslovanje. Kako piše Marina Šunjerga po globalnom indeksu inovativnosti UN-a Hrvatska zauzima 41. mjesto među 128 zemalja svijeta, a raduje što je napravljen pomak za šest mjesta u odnosu na godinu ranije. Iz ocjena za 81 kriterij koji istraživanje uključuje vidljivo je da je poslovati u Hrvatskoj teže nego u ostalim zemljama i da administracija otežava inovativnost. Međutim za razliku od uvriježenih stajališta, UN domaće obrazovanje ocjenjuje visokim ocjenama. Tako smo među 15 zemalja svijeta u kojima je obrazovanje najjeftinije, a sedma smo najbolja zemlja na svijetu kada se mjeri odnos učenika i nastavnika u srednjim školama. Više nastavnika imaju zemlje poput Kazahstana i Kuvajta, a u Njemačkoj i Singapuru znatno je manje nastavnika, ali konkurentnost njihova radnika i gospodarstva pokazuje da ta činjenica nije naštetila kvaliteti obrazovanja. Napredne zemlje za to imaju vrlo efikasne testove za procjenu znanja iz STEM područja. Hrvatska je po tom kriteriju na 34. mjestu. Pozitivno nam je ocijenjen pristup ekologiji, a posebno činjenica da su uvedeni mnogi ekonomski standardi u proizvodnji hrane i zaštiti okoliša. Deseta smo zemlja s najviše implementiranih ISO standarda. Udjel izvoza kreativnih industrija jedan je od šest najboljih na svijetu i tu otprilike prestaju dobri bodovi koji su podigli ukupnu ocjenu inovativnosti jer je na žalost Hrvatska na 76. mjestu po kretanju biznisa i otvaranju tvrtki.
Jedna je situacija probudila savjest mnogih, kao što je uvijek kada se radi o djeci. Nema te cijene koju roditelji ne će pokušati platiti kada su u pitanju njihova oboljela djeca. U Hrvatskoj je trenutačno devetero djece oboljelo od visokorizičnoga neuroblastoma, rijetkoga zloćudnoga tumora s izrazito lošim prognozama koji pogađa djecu mlađu od pet godina. Prije mjesec dana europska agencija za lijekove odobrila je primjenu novoga lijeka, Dinutuximab beta, koji povećava šanse za preživljavanje 10 – 20 posto. Lijek nije na listi HZZO-a i ekstremno je skup. Barem petero malih bolesnika iz Hrvatske pogodni su kandidati za primjenu novoga lijeka. Kako navodi Kristina Turčin, Vlada bi trebala donijeti odluku o izravnoj dotaciji 10,5 milijuna kuna Klinici za dječje bolesti Zagreb kako bi nabavila lijek za djecu oboljelu od visokorizičnoga neuroblastoma, koji je odobren od europske agencije za lijekove, ali nije još na listi HZZO-a. Vlada također treba zadužiti HZZO da u suradnji s Ministarstvom zdravstva i bolnicama do jeseni osnuje krizni zdravstveni fond za financiranje odobrenih skupih lijekova za rijetke bolesti koje nisu na njihovoj listi. Trebalo bi u najkraćem mogućem roku odobriti povećanje mjesečnoga limita s dodatnih 2,5 milijuna kuna Klinici, i to već od sljedećega mjeseca. Zahtjevi su to koji su zatraženi u peticiji koju je pokrenula zaklada »Solidarna« u suradnji s »Centrom za mirovne studije«, koju je prvih nekoliko sati potpisalo više od 1300 građana. Cilj je peticije da se hitno riješi gorući problem sedmero bolesne djece i počne rješavati sistematski problem nejednakosti u pristupu liječenja ovisno o dijagnozi i potrebama u Hrvatskoj.
Lijek se može legalno primijeniti u svim državama EU-a, ali nije stavljen na listu HZZO-a, što znači da ga mogu financirati ili sami roditelji ili bolnice iz svojih bolničkih proračuna. Prema procjeni ravnatelja Klaićeve bolnice dr. Zorana Bahtijarevića lijek za terapiju stajao bi oko 10,5 milijuna kuna, a dovedeni su u nemoguću poziciju da biraju kojoj djeci pomoći. Onkolozi, okupljeni u sekciji za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju Hrvatskoga pedijatrijskoga društva uz podršku udruga i pravobraniteljice za djecu, zatražili su prije tri tjedna od Ministarstva zdravstva da hitno osnuje nacionalno povjerenstvo, koje će odlučivati koje dijete može primiti lijek, te formirati svojevrsni fond iz kojega će se lijek platiti. Međutim ništa se od toga nije dogodilo. »Ovo nije humanitarno pitanje koje bi građani trebali sanirati dobrotvornim akcijama, nego odgovornost države za sistematski problem nejednakosti građana u pristupu zdravstvu i nedjelotvornoga planiranja i upravljanja zdravstvenim troškovima«, navodi se u upućenoj peticiji.
