Već ste odgovarali o misnom vinu. Znam da je to svetinja nad svetinjama… Postoje li crkveni zahtjevi kako vino mora biti proizvedeno i koje se mora rabiti za misu? I zašto se za liturgiju obično rabe bijela vina?
Estera K.
Liturgičar dr. Zvonko Pažin tumači da je Crkva od samih početaka »uzimala samo ove dvije materije: kruh i vino, pri čemu se pazilo da te prilike ne budu izmijenjene ili pokvarene. Uzimalo se isključivo vino načinjeno od grožđa. Kako u prijašnjim vremenima nije bilo moguće stvarati umjetno vino, naglasak je bio da vino ne smije biti pokvareno niti previše razvodnjeno. Tako Misal iz 1570. (koji je vrijedio do 1970.) za misno vino veli da ne smije biti posve kiselo (ocat) ili pokvareno ili načinjeno od nezreloga grožđa ili pomiješano s previše vode. Jednako tako ne smije se uzeti vino koje je počelo prelaziti u ocat ili se počelo kvariti, ili vino u koje je dodana ružina vodica.« Današnje odredbe – prema dr. Pažinu – vele sljedeće: »Slijedeći Kristov primjer Crkva je za slavljenje Gospodnje gozbe uvijek upotrebljavala kruh i vino s vodom. Kruh za slavljenje euharistije mora biti od same pšenice, svježe pečen i, prema drevnoj predaji latinske Crkve, beskvasan. Vino za euharistijsko slavlje treba da je od roda trsova (usp. Lk 22, 18), prirodno i čisto, to jest bez primjesa drugih sastojaka. Neka se brižno pazi da se kruh i vino, određeni za euharistiju, čuvaju u dobru stanju, a to znači da treba paziti da se vino ne ukiseli i da se kruh ne pokvari ili odveć ne otvrdne, tako da se teško može lomiti. Priručnici moralne teologije to podrobnije obrazlažu. Da bi vino bilo valjano za misu, ono mora biti naravno vino iz vinove loze, napravljeno iz zrela grožđa i nepokvareno. Takvo vino može biti bilo koje boje, starosti i podrijetla. Ne smije se uzeti vino napravljeno iz drugih plodova ili iz nezreloga grožđa, kao ni ocat, pokvareno vino ili vino pomiješano s velikom količinom druge materije, npr. vode. U proizvodnji vina ne smije se dodavati šećer, umjetne boje, tanin ili voda iznad 4 %. Za dopuštenost se traži da vino bude fermentirano i da mu se pridoda malo vode.« Bijelo se vino – za razliku od crnoga koje je isto dopušteno – više rabi iz praktičnih razloga.
Prijatelj mi je spomenuo da mu je župnik kazao da će za vjenčanje trebati priložiti dokument »nihil obstat«. Ja nikada za to nisam čuo. Možete li mi objasniti kakav je to formular?
D. R., Zagreb
U nekim biskupijama, kako piše Živan Bezić, »da se izbjegnu površno pripravljeni brakovi, postoji lokalni propis da se sva dokumentacija skupa sa zapisnikom o ispitu zaručnika mora poslati ordinarijatu na uvid i odobrenje (nihil obstat)«, pa bi taj »formular« – ako dobro tumačimo – zapravo značio potvrdu mjerodavne crkvene vlasti kako ne postoji nikakva zaprjeka za sklapanje kršćanskoga braka, s jedne strane, kao i da su dobivena sva potrebna oslobođenja/dozvole za sklapanje ženidbe, s druge strane (npr. da se ženidba sklopi tajno, kann. 1130-1133), ali kako ste nam općenito naveli kontekst, pokušali smo doći do ovoga zaključka, a u nekim se biskupijama »nihil obstat« vadi kod vjenčanja za sve one koji donose dokumente izvan biskupije.
