– Ne razumijem kak’ su tako brzo prestali pisati i govoriti o tom hitu, tom bestseleru? – više ni zajedničko gledanje Lige prvaka (na kanalima koje mi, »socijala«, nemamo) nije što je nekoć bilo, kad nas naš Dankec umjesto nogometnim, »zaskakuje« knjiškim temama. – Tako raskošna promocija, tako veličanstveno djelo, a već nakon par dana ni slova o knjizi…
– O čemu ti? Kakva knjiga?? – zbunjen je i najnačitaniji Željac. – Pa nema više kulture u novinama, ni za stupac! Osim ako baš toga dana nijedna »zvjezdica« nije raskinula ili započela kakvu novu ljubavnu vezu, pa se ukazala točkica prostora za kulturu… Uostalom, o kojoj to »veličanstvenoj« knjizi ti govoriš?
– Pa o onoj, »Agrokor: slom ortačkog kapitalizma«! Vidio si i sam, na promociji nije bilo kog nije bilo! Cijela »sjednica Vlade« plus sve elite, »kreme društva«, od fiškalskih i bankarskih do novinarskih… Privukao ukoričeni ortački kapitalizam sve faktore i faktorijele! Knjiga i pol!
– Baš mi je to neka kultura… – svisoka odmahnu Željac.
– Oprosti, kak’ nije?! – uvjerljivo i gorljivo će Dankec. – Konačno je i Nives dobila nasljednicu! No, tebi sigurno ni njena »Gola istina«, i »Kiklop« koji je za nju dobila, nije bila književnost i kultura? Pa, čovječe, Celzijusica je tu svoju knjigu, u ne znam koliko dana i mjeseci prodala u 50 000 primjeraka, a ova »ortačka« knjiga u samo jednom danu prodana je, hajd’ dobro, podijeljena je, u čak 45 000 komada!!! Pa, ljudi moji, novine su tiskale povećanu remitendu, ono kaj budu hitili, samo da bi se knjiga što više namnožila i stigla na police svakog kulturnog stana! A još kad je oduševljeni čitatelji krenu preporučivati znancima, ma »planut« će i više komada od »Gole istine«! Čisti bestseler, velim ti ja!
– Pričaš gluposti – nastavi Željac intelektualizirati – osim toga, nije »bestseler«, nego se hrvatski kaže »uspješnica«…
– Još bolje, uspješnica! Dvije »ptice uspješnice«! Još će ex-ministrica nadmašiti pjevačicu, glumicu i kaj sve još nije Nives, »djevojka iz susjedstva«! – zapapri Dankec na dobačeni izazov. – A još puno je toga slično između dvije uspješnice, osim visokih naklada i ženskih autorica! Obje su pisane, kao, s najavama da će puno toga razotkriti, a zapravo su njihove autorice puno više toga skrile nego otkrile…
– Premda, »vanjska oprema« mogla bi i zavarati, kak da je sve razotkriveno… – dometnu naizgled odsutan Debeli, za kojeg sam mislio da još jedini gleda nogomet. – Mislim na knjige…
– A što ti kažeš, Vilkec, – uperi Danko prst u mene – i ti si neki čovjek od pera?
– Piiih…! Pa sad nakon tebe, cijela mi je teorija pala u vodu! – iskreno odgovorih. – Ja sam baš bio pomislio kako takvih knjiga nismo imali sve još od »proze druga Broze«, odnosno od knjiga o Titu! Pa na ovakvoj propagandi, usavršenoj do detalja, pozavidjeli bi i najveći agitpropovci iz zlatnog doba komunizma! Barnumska reklama, »napumpana« tiraža, prigodna ambalaža, ideološka reciklaža… Pa, odmah negdje pri klapni knjige, posveta Velikom Vođi, baš kao što i u ovoj knjizi lijepo stoji, izdvojena i uočena premijerska gnoma. Na sve još pompozna promocija, sa svim »drugovima iz centralnog komiteta« i »kamerama cijelog svijeta«. Knjiga za svaku policu i čvrstu političku stolicu! Ma, soc-propaganda za prste polizat… A ti mi sad otvorio oči teorijom o »uspješnici«, da ne velim »bestseleru«, o vjerojatnoj novoj »knjizi godine«?
– No, Vilkec, pa zar ni to sve isto – zagrli me i »utješi« Debeli – kaj nisu i sve knjige o Titu bile uspješnice prvog reda? Bar za njegove drugove, ili se i to hrvatski sad veli »ortake«, one iz prvoga reda!
