U Vašim novinama u nedavnom izvještaju o novim kardinalima spomenuli ste i kardinalske naslovne crkve. Kakve su to crkve i zašto su one dane kardinalima?
B. M.
Podsjećamo da na konzistoriju papa – koji »slobodno izabire muškarce koji su barem u redu prezbiterata i koji se izrazito odlikuju naukom, ćudoređem, pobožnošću i razboritošću u radu« (Zakonik kanonskoga prava, kan. 351, par. 1) – kreira nove kardinale i potom objavljuje njihova imena pred Kardinalskim zborom, a oni su »od objavljivanja vezani dužnostima i uživaju prava određena zakonom« (ZKP, kan. 351, par. 2). Kardinali postaju članovi klera Rimske biskupije (inkardinirani su u nju) te kao takvi dobivaju pripadajući red i naslovne crkve kao potvrdu inkardinacije, kako to određuje kanon 350, paragraf 2: »Kardinalima prezbiterskoga i đakonskoga reda rimski prvosvećenik dodjeljuje svakomu njegov naslov ili đakonstvo u Rimu«, a »istočni patrijarsi koji su uzeti u Kardinalski zbor imaju kao naslov svoje patrijaršijsko sjedište« (kan. 350, par. 3).
»Kardinal dekan ima kao naslov ostijsku biskupiju zajedno s drugom Crkvom koju je već imao kao naslov« (kan 350, par. 4). Kardinali su obvezni »brižljivo surađivati s rimskim prvosvećenikom; zato su kardinali koji vrše bilo koju službu u Kuriji, a nisu dijecezanski biskupi, obvezni imati sjedište u Rimu; kardinali koji kao dijecezanski biskupi imaju na brizi neku biskupiju neka dođu u Rim kad god ih pozove rimski prvosvećenik« piše u ZKP-u, kan. 356, a što se tiče naslovnih crkava, ZKP određuje: »Kardinali kojima je kao naslov dodijeljena prigradska Crkva ili Crkva u Rimu, pošto je preuzmu u posjed, neka savjetom i zaštitom promiču dobrobit tih biskupija i crkava; nemaju ipak nikakve vlasti upravljanja nad njima i neka se ni iz bilo kojeg razloga ne miješaju u ono što se tiče upravljanja njihovim dobrima, stege ili služenja crkava« (ZKP, kan. 357, par. 1).
Molim Vas pomoć i pojašnjenje koje nisam uspio naći nigdje na internetu. Kada se u Crkvi počelo sa slavljem mise polnoćke, da se prva božićna misa slavi baš u ponoć?
Iva K.
Jasan odgovor na Vaše pitanje daje nam pomoćni zagrebački biskup i liturgičar mons. dr. Ivan Šaško: »Najprije se Božić slavi s trima misama po danu, a nakon Sabora u Efezu (431.) dodaje se misa polnoćka. Dok su se dnevne mise slavile u bazilici sv. Petra u Rimu, polnoćka je bila vezana uz crkvu sv. Marije Velike (Maria Maggiore), pred relikvijama za koje predaja drži da su relikvije betlehemskih jaslica koje se i danas tamo nalaze. Ta je misa označivala konačnu točku dosega noćnoga bdjenja«, piše biskup Šaško i lijepo objašnjava da u toj misi bdjenja, »na Badnjak, na dan koji nas još nekoliko sati dijeli od istinskoga slavlja upućena biblijska riječ govori ljudima: ‘Danas ćete znati da doista dolazi Gospodin da vas spasi, a sutra ćete vidjeti njegovu slavu’ (Izl 16, 6-7)« te ističe: »Ulazna pjesma prije mise polnoćke govori riječi Boga Oca: ‘Ti si Sin moj, danas te rodih!’ Božić je zapravo prekid šutnje vječnosti. Bog progovara kao što otac progovara sinu, ili bolje, Otac govori u Sinu. No, taj Sin nije Sin samo u nedostupnu veličanstvu, već vidljiv, dohvatljiv, razumljiv u novorođenom Djetetu.«
