Svim je kršćanima dobro poznata Isusova molitva u Getsemanskom vrtu kada je molio da ga Otac poštedi muke križa, ali je svoju molitvu dovršio zazivom: »Ne moja, nego tvoja volja neka bude!«
Mi rado molimo Očenaš jer u svim zazivima molitve možemo osjetiti Božju milost i ljubav. Ipak, i mi često zastanemo s nekom knedlom u grlu kad treba izgovoriti riječi: Oče, budi volja tvoja!
Ta molba je možda i najteža od svih prošnja u Očenašu, ali je i najvažnija. U njoj i mi poput Isusa Krista govorimo nebeskomu Ocu: Ne moja, nego tvoja volja neka se ostvari, čak i onda kad nam je teška i kada ju ne razumijemo. Učimo se Bogu povjeravati svoj život vjerujući da on zna što je dobro za nas. On to zna i bolje nego mi sami.
U pozadini ove prošnje stoji istina da Bog želi uvijek i jedino dobro za nas, a mi smo ti koji u neznanju ili u grijehu ponekad težimo za onime što nije dobro. Sveti Pavao ovako tumači Božju volju: »Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.« Možemo biti sigurni da to Bog želi za svakoga od nas, on želi naše spasenje.
Dok svakodnevno molimo molitvu Gospodnju, važno je zastati kod toga dijela molitve i pitati se što je Božja volja za nas i kako ju konkretno izvršiti. Posebno je to važno onda kada osjetimo da nam je nešto krenulo ukrivo, jer Bog može obnoviti sklad, mir i dobro u nama.
Modernomu čovjeku poslušnost je neugodna riječ. On misli da može živjeti na način da čini što hoće i da ne bude nikomu poslušan, ali i tada je poslušan nekomu, makar to bio on sam. Što god mi odabrali, činimo to iz poslušnosti nekomu unutarnjemu glasu. Događa se da oni koji ne žele slušati Boga i njegovu volju počnu slušati lažne autoritete ili praznovjerja kao npr. kod čovjeka koji vjeruje horoskopu, a ne pouzdaje se u Boga.
Opirući se Božjoj volji, zapravo se opiremo svojoj sreći, svojemu dobru. Bog ne oduzima našu slobodu, on nas ne želi pretvoriti u robove, nego želi da živimo kao njegovi istinski sinovi i kćeri. Ako išta, spoznaja Božje volje pomoći će nam da i mi pročistimo svoje želje i odaberemo ispravnu stvar.
Mi ne ćemo promijeniti Boga ili njegovu svetu volju, nego sebe same. Naša ljudska volja je korisna za preživljavanje i snalaženje u svijetu, ali trebamo ju nadići ako želimo živjeti svetim životom i doći u nebo. Prisjetimo se i Isusovih riječi: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.« S jedne strane, Božja volja podupire naš zemaljski život, a s druge, ona nas osposobljava za primanje nebeskoga života. Bez poslušnosti Božjoj volji, ne možemo ni imati udjela u njegovu životu.
Možemo istaknuti još jednu Isusovu rečenicu u kojoj govori o Božjoj volji: »Tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.« Po vršenju Božje volje postajemo dio njegove obitelji. Ali zanimljivo, Isus spominje majku, brata i sestru, ali ne i oca jer samo je jedan Otac. Ovdje se pokazuje otajstvo Presvetoga Trojstva u kojem vlada savršeno jedinstvo triju božanskih osoba. Molitvom za Očevu volju mi ne gubimo svoju slobodnu volju nego ju združujemo s Bogom te tako postajemo i sve bliži Isusu Kristu u Duhu ljubavi.
Anđelko Katanec
