Posljednji zazivi Gospodnje molitve glase: Oče naš, ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! Prvi dio te prošnje jedini je dio molitve koji je izražen s negacijom i može nas zbuniti ako ga površno shvatimo…
Doima se kao da moramo Boga moliti kako nas ne bi uveo u grijeh. To je potpuno pogrješno shvaćanje molitve jer Bog koji nas ljubi želi da uspijemo u dobru i čini sve da izbjegnemo napasti.
No Isus Krist svojim je učenicima rekao: »U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!« Nije im obećao da će u životu biti pošteđeni poteškoća. Naprotiv, najavio im je borbu, nevolje, kušnje – i pozvao ih da u svemu tome ostanu vjerni Bogu.
Važno je razlikovati napast i kušnju. Bog nas nikad ne vodi u napast zavodeći na grijeh, ali Bog nas može iskušati kako bismo ojačali u dobru. Napast je poziv na grijeh, a kušnja dar milosti za naše pročišćenje i usavršavanje. Bog je pred Adama i Evu stavio kušnju, a zmija ih je napastovala. Bog stavlja na kušnju, ali ne napastuje.
Nakana toga zaziva jest da nam u onim kušnjama i napastima koje su jače od nas Bog bude blizu i dadne nam potrebnu snagu kako bismo se oduprli, izdržali i izbavili. Stoga se na zaziv o napasti nadovezuje i molba za izbavljenje od zla.
Zlo je kada se dogodi potres, kada čovjek oboli, doživi neuspjeh, osjeća se usamljenim i tako dalje. Sve te stvari mogu biti velike kušnje za čovjeka i na njih mislimo kada molimo Gospodina da nas ne uvede u napast, no one nisu moralno zlo. Unatoč bolesti, progonima, pa čak i smrti, naš je život siguran u Božjim rukama.
Sv. Ambrozije
Najveće je zlo ono koje nas odvaja od Boga, a to je grijeh. To je jedino zlo kojega se trebamo istinski bojati i zbog kojega nam je potrebno Božje izbavljenje. Dok je učio učenike moliti, Isus ih je upozorio na Zloga, odnosno na đavla koji stoji u korijenu zla i grijeha. Mi moramo moliti Boga Oca za izbavljenje od đavla samoga, svih djela njegovih i svega zavođenja njegova. Molitva Gospodnja naše je najbolje oružje protiv istinskoga zla i svih napada neprijatelja đavla.
U Svetom pismu postoji pripovijest o pravedniku Jobu kojega je sotona iskušao svakom vrstom zala: teškom bolešću, siromaštvom, smrću njegove djece i oduzimanjem svake zemaljske radosti i utjehe. Ipak, Job je ostao vjeran Bogu i na kraju je postao svetiji, mudriji, pa i bogatiji nego što je ikad bio. Sotona je učinio sve što je mogao da bi ga odijelio od Boga, a upravo je tako »pomogao« da Job postane svet.
Zli slično djeluje i u našem životu. Bori se protiv našega spasenja navodeći nas na grijeh. Ako uspije, ubija našu dušu, no ako se mi tada obratimo Bogu Ocu, ne samo da ćemo biti izbavljeni, nego ćemo ostvariti pobjedu svetosti.
I još nešto. Valja nam biti iskren i priznati da smo i mi u svojoj slobodi odgovorni u širenju zla. Molitva nam pomaže najprije u sebi uništiti klicu zla kako ga ne bismo širili oko sebe. Budući da smo u svijetu izloženi mnogovrsnim napastima i napadima, moramo moliti svakoga dana, u svakoj prilici, ustrajno, ponizno, s povjerenjem i ljubavlju prema nebeskomu Ocu. On je jači od svakoga zla, on nam daje konačnu uskrsnu pobjedu.
Anđelko Katanec
